hrvatski

Teologijski antropomorfizam, instrumentalizacija zla i opravdanje Boga

Nakana je ovog rada kritički se osvrnuti na dva najznačajnija teodicejska rješenja unutar analitičke filozofije religije: „teodiceju većeg dobra“ R. Swinburnea i „teodiceju stvaranja duša“ J. Hicka. Nakon kratkog prikaza pozicije obojice filozofa, nastoji se vidjeti koliko su plauzibilne kritike koje su im uputili predstvnici tzv. „moralne antiteodiceje“, osobito D. Z. Phillips i Kenneth Surin. Čini se kako je njihova kritika opravdna, naime, oba se teodicejska nacrta pokazuju problematičnima osobito poradi inzistiranja na pretjerano antropomorfnom konceptu Boga, kao i na instrumentaliziranju zla poradi većeg dobra što vodi do toga da se ljudska patnja relativizira. Također, analiziraju se i antiteodicejski pokušaji rješenja i njihova plauzibilnost. Konačno, pokazuje se kako bi filozofija religije možebitno trebala odustati od teodicejskog projekta.

teodiceja, John Hick, Richard Swinburne, moralna antiteodiceja, D. Z. Phillips, Kenneth Surin, zlo, patnja

nije evidentirano