hrvatski

Boema u avangardi: ekonomija stvaralaštva i kapital

Kao umjetnička i društvena pojava boema se kroz 19. stoljeće percipira kao oblik adekvatnog, autentičnog života koji, na tragu romantičarskih nastojanja, spaja stvaralaštvo i svakodnevni život. Na prijelomu stoljeća funkcionira i kao proizvod i kao praksa otpora utilitarizmu i mehanizmima proizvodnje i potrošnje. Integracija života i umjetnosti u boemi povezana je s konceptualizacijom simboličkog i ekonomskog kapitala (Bourdieu), ali i specifičnim emotivnim registrima koji prate ove unutarnje egzilante, posvećenike i izopćenike društva. U članku se upućuje na konceptualizaciju i izvedbu boeme kod A. G. Matoša i T. Ujevića, autora koji svojim opusima izrađuju književni kanon, a svojim građanskim habitusima iskazuju otpor normatizaciji građanskog društva. Kritika ekonomskih i društvenih odnosa i promišljanje boeme kod Ujevića znači afirmaciju moderne umjetnosti u njezinu paradoksalnom učinku kojim stvarnost transcendira vlastitom potrošnjom.

boema, avangarda, ekonomija, simbolički kapital, otpor, Tin Ujević, A. G. Matoš

nije evidentirano