hrvatski

Implementacija terenskih istraživanja u svrhu određivanja 2D modela klizišta

Klizište se definira kao dio kosine na kojoj je zbog poremećaja stabilnosti došlo do klizanja i premještanja mase tla ili stijene iz nestabilnog položaja u stabilan. Glavnim uzrokom klizanja smatra se voda (saturiranost pora u tlu vodom). Klizišta predstavljaju vrlo ozbiljan problem današnjice pa su stoga adekvatna terenska istraživanja od velike važnosti za određivanje uzroka klizanja i sanacijskog rješenja. U ovom radu opisani su, prezentirani i interpretirani rezultati terenskih istraživanja klizišta na dvije lokacije, i to na području Samarice i Petrovskog. Od geofizičkih metoda izvedena je geoelektrična tomografija, višekanalna analiza površinskih valova i seizmička refrakcija. Geotehnički istražni radovi obuhvaćali su statičko sondiranje konusnim penetrometrom i dilatometrom te dinamičko sondiranje teškom i lakom udarnom sondom. Analiza je pokazala izvrsno nadopunjavanje i preklapanje rezultata geofizičkih i geotehničkih metoda. Iako istražno bušenje predstavlja najizravniju metodu istraživanja, vrlo je skupo i dugotrajno, te se dobivaju samo točkasti podaci. Rezultati istražnog bušenja na području klizišta Samarica pokazali su dobru korelaciju s rezultatima ostalih geofizičkih i geotehničkih metoda. Terenski istražni radovi bez primjene sondažnog bušenja na području klizišta Petrovsko pokazali su se vrlo uspješnim u detektiranju dubine klizne plohe. Nakon provedenih istraživanja predložena su sanacijska rješenja. Uspješnost sanacijskog rješenja provjerila se analizom stabilnosti prema Bishop-u, pri čemu faktor sigurnosti definira stabilnost kosine. Za slučaj stabilne kosine faktor sigurnosti mora biti veći od 1.

Klizna ploha ; Geofizičke i geotehničke metode istraživanja ; Analiza stabilnosti kosine ; Sanacija klizišta

nije evidentirano