hrvatski

Stigmatizacija djece i mladih čije ponašanje odstupa od uobičajenog društveno prihvatljivog ponašanja

Djeca i mladi čije ponašanje odstupa od uobičajenog društveno prihvatljivog ponašanja obilježena su stigmom (formalnom i neformalnom) koja ih prati kroz odrastanje te pogoduje akumuliranju nepogodnosti na različitim područjima njihova života. Strana i domaća istraživanja na temu stigmatiziranosti mladih s problemima u ponašanju pokazuju da je stigmatizacija visoko prisutna, da često postoji i stigmatizacija obitelji iz kojih mladi dolaze čak i prije nego mladi počnu iskazivati društveno neprihvatljivo ponašanje, te se stigmatizacija pojačava formalnim postupkom pri Državnom odvjetništvu i/ili sudu, odnosno izricanjem mjere i reakcijom društva i okoline na određeno neprihvatljivo ponašanje, naročito ako se radi o institucionalnoj mjeri. Istraživanje koje smo proveli 2009. godine u Hrvatskoj na uzorku od 704 mladih u dobi od 14 do 21 godine pokazalo je da je veća formalna stigmatizacija mladih koji iskazuju društveno neprihvatljivo ponašanje povezana s većom neformalnom stigmatizacijom naročito kod mladih kojima su izrečene institucionalne mjere zbog kojih su izdvojeni iz obitelji. Najviše neformalne stigmatizacije mladi doživljavaju od roditelja, prijatelja, nastavnika, rođaka, susjeda i vršnjaka te se osjećaju odbačenima od strane onih koji su im bliski. Također, ti mladi imaju izraženiji eksternalni lokus kontrole a na Skali samomotrenja upravo na dimenziji koja predstavlja dobro aktivno i samopouzdano reguliranje vlastitog ponašanja za postizanje određenih ciljeva postižu najlošije rezultate. Vezano uz sliku o sebi mladi društveno neprihvatljivog ponašanja s izrečenim institucionalnim mjerama imaju lošije samopoimanje (po svim područjima života) i niže samopoštovanje. Istraživanjem je utvrđeno da je stigmatizacija povezana sa slikom o sebi kao i da su najbolji prediktori samopoimanja mladih društveno neprihvatljivog ponašanja doživljaj neformalne stigmatizacije, formalna stigmatizacija i procjena materijalnog stanja obitelji, dok su najbolji prediktori samopoštovanja također doživljaj neformalne stigmatizacije, eksternalnost, procjena materijalnog stanja obitelji, broj prethodno pokrenutih postupaka pred sudom za kazneno djelo i dob. Obzirom na dobivene rezultate treba istaći kako je nužno poduzeti ozbiljne korake za prevenciju i smanjenje stigmatizacije mladih društveno neprihvatljivog ponašanja kao i smanjiti negativne utjecaje institucionalizacije na mlade kojima su izrečene institucionalne mjere. S mladima kojima su izrečene mjere treba raditi na jačanju zdrave i pozitivne slike o sebi.

mladi društveno neprihvatljivog ponašanja, stigmatizacija, slika o sebi

nije evidentirano