hrvatski

Dijete i djetinjstvo u pedagogijskoj teoriji i edukacijskoj praksi

Deideologizacija pedagogijske teorije i edukacijske prakse pretpostavlja i deideologizaciju djetinjstva - rekonstrukciju djetinjstva kao socijalno kulturne i edukacijske vrijednosti. Zanemarivanje i često ideologiziranje djetinjstva u pedagoškoj teoriji i praksi ozbiljna su prepreka prevladavanju dogmatskih ideologijskih okvira i napuštanja "vječnih istina". U pedagogiji, kao i u drugim srodnim socijalnim znanostima, djetinjstvo još uvijek ima simbolično značenje, uz dominaciju spekulativnih i mitoloških elemenata. Suvremeni modeli edukacije djece temelje se na stereotipima djetinjstva koji dominiraju u kulturi odraslih: od nesavršenoga do savršenoga djetinjstva (u socijalnom i edukacijskom smislu). Odabrani fenomenološki pristup i konstruktivizam metodologijsko je polazištea za istraživanje i rekonstrukciju djetinjstva u pedagoškoj teoriji i praksi: u pedagoškoj teoriji za utemeljenje djetinjstva kao fenomena, za refleksiju i potpunije razumijevanje djetinjstva kao punovrijednoga perioda u životu pojedinca, a u pedagoškoj praksi kao osnova kontinuiranog procesa učenja u djetetu smislenom edukacijskom kontekstu. Osobna istraživanja o socijalnoj interakciji dijete - odrasli u vrtićnom institucijskom kontekstu potkrijepa su odabranom metodološkom pristupu i tumačenju djetinjstva kao prirodne edukacijske vrijednosti. Empirijske i teorijske spoznaje moguće je koristiti u edukaciji predškolskih učitelja u područjima koja ih osposobljavaju za osvješćivanje osobnih teorija o djeci, učenju i poučavanju. Elaborirani pristup nudi koherentan okvir za povezivanje djeteta, roditeljskih praksi i edukacijskih praksi u predškolskim i školskim institucijama.

rekonstrukcija djetinjstva; predškolska edukacija; fenomenološki pristup; konstruktivizam

nije evidentirano