hrvatski

FILM HRVATSKOGA ROMANA, od 1914. do 2019.

Pet velikih eseja su prijepis predavanja koja su studenti zapisali iz autorovih izlaganja „ugrađenih“ u filmove što su svojom estetskom emisijom, bili prednji noseći vizual i teorijski okvir tih predavanja, a također su ih diskusijski te problemski potom pisano raspravljali u realnom kontaktnom vremenu, slušajući ih kao cijelosna videopredavanja s približnim trajanjima triju nastavnih sati, nadostavljenih na sat kontakta, a u kojima je, trosatnim predavanjima, autor govorio o pet polja hrvatskoga romana, počevši od 1914. i avangarde /Novovjeki dječak, Crveni ocean, Na Pacifiku god. 2255., Zlatni mladić, Majka/, nastavljajući se zatim u modernitet od 1928. do 1952. /Povratak Filipa Latinovicza, Sam čovjek, Na rubu pameti, Hrast i Djeca božja/, potom ulazeći u tzv. „drugu modernu“ koja traje do 1968. /Kiklop, Divota prašine, Proljeća Ivana Galeba, Kratki izlet te Mirisi, zlato i tamjan/, nakon koje započinje postmoderno stanje romana sve do 1991. /Bolja polovica hrabrosti, Snijeg u Heidelbergu, Večernji akt, Polovnjak, Bijeli klaun/, a zatim kreće postmodernitet romana – obuhvaćen od 1991. do 2019. /Priče iz Vukovara, Nabukodonozor, Soba za razbijanje, Balade o Josipu, Zašto sam vam lagala, Drenje/.

hrvatski roman, avangarda, modernitet, druga moderna, postmoderna, postmodernitet

nije evidentirano