hrvatski

Pjesništvo Mile Stojića: od lirske apstrakcije do angažiranog svjedočenja

Kritika je pjesnički opus Mile Stojića, koji čini dvanaest zbirki, uobičajila dijeliti na dvije cjeline, a kao razdjelnicu uzimati ratnu kataklizmu koja je devedesetih pogodila Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Doista promjene u njegovu pjesništva očite su i duboke. Tiču se tematskog repertoara, karaktera lirskog rukopisa, pozicijā iz kojih progovara subjekt, intonacije pjesme i sl. Autor je svoj poetski svijet izgradio na razmeđi pojedinačne biografije i historijske priče. Tematizirajući vlastito iskustvo i sudbinu, njegov lirski subjekt skicira iskustvo i sudbinu kolektiva kojemu pripada. On se hvata u koštac s vječnim temama poput života, ljubavi, mira, radosti ili sna. Obično ih obrađuje tako da ih sučeli s njihovim suprotnostima – smrću, mržnjom, ratom, tugom, stvarnošću. Kreirajući nizove opreka, taj pjesnik podcrtava jaz između željenoga i realnoga stanja svijeta i oblikuje ključne figure svoga pjesništva: paradoks i oksimoron. U radu se opisuju bitna obilježja Stojićeva pjesničkog rukopisa i njegova evolucija.

angažman, apostrofa, komunikativnost, metafora, svjedočenje, Mile Stojić

nije evidentirano