hrvatski

Neprihvatljivost artificijelnog izdvajanja socijalnih jamstava iz općeg koncepta ljudskih prava

U suvremenosti je neprihvatljivo pojednostavljeno lockeovsko shvaćanje ljudskih prava kao isključivo klasičnih liberalnih (građanskih i političkih) tzv. negativnih prava i sloboda. Naime, potrebno je osvijestiti kako obje (uvelike artificijelno razdvojene) kategorije ljudskih prava (građanska i politička te ekonomska i socijalna) imaju svoje porijeklo u istoj normativnoj osnovi: nepovredivom dostojanstvu i jamstvu autonomije ljudske osobe. Stoga tek njihovo integralno shvaćanje i ostvarenje može zajamčiti neometan razvoj i afirmaciju čovjekova dostojanstva u suvremenoj ustavnoj državi. Stoga je u hrvatskom i europskom kontekstu potrebno odbaciti isključivu posvećenost američkog Ustava i sudske prakse idealu negativnih sloboda te se zagledati u praksu indijskog Vrhovnog suda koji, nadilazeći tekstualna ograničenja pri interpretaciji socioekonomskih jamstava sadržanih u Ustavu Indije, pronalazi dublji smisao i organsku isprepletenost temeljnih (građanskih i političkih) prava i usmjeravajućih načela državne politike (socioekonomskih jamstava). Inspirirajući se indijskim iskustvom, ali na snažnijem ustavnom temelju (Ustav Republike Hrvatske ne dvoji o karakteru socijalnih i ekonomskih prava kao punokrvnih ljudskih prava) Ustavni sud Republike Hrvatske može osnažiti vlastitu jurisprudenciju socijalnih prava te pridonijeti izgradnji suvereniteta hrvatskoga Ustava.

socijalna i ekonomska prava, građanska i politička prava, ljudska prava, isprepletenost i međuovisnost ljudskih prava

nije evidentirano