hrvatski

Rod upisan u prostor: bilješke o opresivnim silnicama rodne dihotomije upisanima u prostorne odnose javne i rezidencijalne arhitekture 18. stoljeća

Teoretičari arhitekture – počevši od Vitruvija, preko za ovu temu najznačajnijega Jacques-Françoisa Blondela, pa sve do naših suvremenika – nekada su eksplicitno, a najčešće implicitno pisali o muškome i virilnome te ženskome i feminilnome u arhitekturi. Ovdje će se ukazati na to koliko je Blondelu suvremena arhitektonska praksa korespondirala s njegovim promišljanjima te kako možemo uočiti izrazito odvajanje arhitekture javne, maskuline sfere od one privatne, feminine, koja je bila lišena vidljivosti u javnome prostoru – prostoru moći. Pokazat će se i kako su neki arhetipski konstrukti o muškim i ženskim oblicima bili prisutni u francuskoj i europskoj profanoj arhitekturi i perivojnome oblikovanju 18. stoljeća, pri čemu će u obzir biti uzete analiza prostornih oblika te onih arhitektonske plastike, kao i analiza proporcijskih odnosa dijelova arhitektonskih sklopova, koji će biti interpretirani na razini simbolā. Razmotrit će se i uloga naručiteljica građevina i opreme enterijera te njihov ukus, koji su usvojile kroz odgoj i obrazovanje. Izlaganje nastoji ponuditi interpretativni model primjenjiv i na analizu arhitekture drugih povijesno-stilskih razdoblja iz feminističke perspektive, no Francuska i ostatak Europe u 18. stoljeću vjerojatno su najegzemplarniji primjer za elaboraciju navedenoga, kao i suodnos rokokoa i klasicizma.

arhitektura ; feministička povijest umjetnosti ; barok ; rokoko ; klasicizam ; 18. stoljeće ; javna arhitektura ; rezidencijalna arhitektura

nije evidentirano