hrvatski

Od kritičara do prijatelja ili smrt književne kritike

U radu se istražuje stanje žanra književne kritike u Hrvatskoj s osvrtom na njezin tretman u publicističkim i akademskim krugovima. Autorica uzima za primjer tri kritičko-polemička trenutka iz novije hrvatske povijesti (polemiku Igora Mandića i Branislava Glumca, reakciju Velimira Viskovića na fakovsku redefiniciju kriterija književnog ukusa i esej Deana Dude "Hrvatski književni bajkomat" o promjenama u strukturi književnog polja u jeku tranzicije). Oni se uzimaju kao ogledni primjeri faza kroz koje je prošla književna kritika ne bi li se pokazalo, u polemici s polemičkim člankom Andrijane Kos Lajtman iz 2020. godine, da je razumijevanje žanra književne kritike neodvojivo od kritičarove samorefleksije vlastite djelatnosti. Potonja pak nalaže da se uloga književne kritike iznova razmotri i objasni u kontekstu suvremenih medija, ponajprije interneta, jer je njezin doseg, paradoksalno, obrnuto proporcionalan stupnju i broju u medijima vidljivih književnih naslova. Kritika u tom slučaju, u pravilu pozitivna, postaje zamjena za reklamu premda se i dalje izdaje za prosudbu. Sve to slabi žanr književne kritike i vodi k njegovu iščeznuću, a književno polje ostaje prepušteno diktatu novca.

književna kritika ; polemika ; internet ; žanr ; književno polje

nije evidentirano