hrvatski

Časni ljudi i novo doba: korporativna teorija i kompozitna država

Stapajući nanovo opojmljene ideje Aristotela s onima sv. Pavla, posredovanih u tradiciji crkvenih otaca, juristi i kanonisti 13. i 14. stoljeća detaljno su razradili korporativnu teoriju. U njezinom središtu nalazila se transpersonalizacija i institucionalizacija, što je sukladno društveno-političkim prilikama osobito postalo bitno tijekom 14. stoljeća. Tada se korporativizam – početno usmjeren na grupe koje su se na osnovi stanovitoga normativnog položaja tvorile apstraktno tijelo zasebno od pojedinaca koji ju čine – transponirao na razinu vladarskog područja vlasti. To je u konačnici vodilo k oblikovanju fiktivnog poimanja kraljevine, zasebne od vladara i njegovih podanika, no istodobno neophodno povezane s njima. Kaskadni slijed vodio je jasnom idejnom pozicioniranju vladara, pri čemu se ističe razdvajanje osobe od vladarske volje (podloge susljedne teorije dvaju vladarskih tijela), ali i različitih korporativnih grupa na području njegove vlasti. Međusobno pozicioniranje odnosa korporativnih grupa (persona ficta), vodilo je k redefiniranju njihovog odnosa prema kralju, ali i njihovog međusobnog odnosa, u kojem stari sustavi časnog polaganja ruku, premda i dalje bitni, postupno padaju u drugi plan. Taj je proces jasnije vidljiv u slučaju kompozitnih područja vlasti poput onih nad kojima je vladao nositelj Krune sv. Stjepana, gdje odnosi korporativnih grupa sa središnjom vlasti počinju utjecati na jasno poimanje te kompozitnosti. U tom ću kontekstu – premda ideja o hrvatskom plemstvu kao korporativnom tijelu, u hrvatskoj medijevistici nije novost – u izlaganju motriti iskaze korporativnog oblikovanja Kraljevine Hrvatske, a napose u perspektivi historijskog razumijevanja oblikovanja kasnosrednjovjekovne države.

15. stoljeće ; Matijaš Korvin ; korporativna teorija ; kompozitna država

nije evidentirano