hrvatski

Književni jezik i jezik književnosti na predlošku romana "Kurlani" Mirka Božića

Polazeći od teze da je jezik književnga djela autonoman, artificijelan vid jezika, zaključujemo da se on u romanu Kurlani realizirao u tri samostalna ostvaraja. To su: ruralni kurlanski jezik (karakteriziraju ga selektivno unošene osobitosti dalmatinskih novoštokavskih ikavskih govora i književnoga jezika te slaba funkcionalna raslojenost), urbani jezik Sinjana (iste dijalektalne osnovice kao i ruralni, ali s bitno većim uplivom standarda te znatno veće funkcionalne raslojenosti) i pripovjedni diskurs romana (koji je blizak književnome jeziku onakvome kakav je bio u doba nastajanja romana s brojnim piščevim intervencijama na svim jezičnim razinama). Sve te tri jezične razine zajedno čine autorski jezik M. Božića u ovome romanu. Svaka je od njih u sprezi sa svijetom koji stvara. (Jezik je u književnome djelu svjetotvoran, kao što je njegov svijet jezikotvoran.) Svijet je romana Kurlani izgrađen jezikom i može se razumjeti i sagledati samo ako se razumije i sagleda njegov jezik. Kada bi njegov jezik bio imalo drugačiji, romani Kurlani ne bi bio to što jest.

književni jezik; jezik književnosti; jezik književnoga djela; autorski jezik; raslojenost jezika; diskurs

nije evidentirano