hrvatski

Arheobotanička analiza liburnske keramike s lokaliteta Nadin–Gradina

Brojne zajednice koristile su organske primjese pri izradi glinenih predmeta kako bi utjecale na svojstva smjese tijekom oblikovanja, ali i na svojstva gotovog keramičkog produkta. Takav način izrade glinenih predmeta ostavio je tragove korištenja biljnih primjesa u obliku otisaka, ali i biljnih ostataka u sušenoj ili pečenoj keramici. Iz njih arheobotaničari mogu identificirati biljne vrste koje su bile korištene kao primjesa, a ujedno mogu iščitati vrijedne podatke o gospodarskim strategijama i okolišu zajednice koja je keramiku proizvela. Ulomci posude skladišne namjene većih dimenzija s lokaliteta Nadin-Gradina potječu iz jednog zatvorenog naseobinskog konteksta (SJ 419) datiranog radiokarbonskom metodom u razdoblje starijeg željeznog doba (zadnja četvrtina 9. st. pr. Kr. do sredine 8. st. pr. Kr.). Biljni ostaci definirani arheobotaničkom analizom keramičkih ulomaka većim dijelom potječu od ostataka vršidbe žitarica u vidu pšena, stabljika (s nodijem), vlati, klasa, klasića, baze pljeve, rahisa i pljevice. Na temelju analize otisaka i ostataka biljnih primjesa bilo je moguće determinirati pojedine vrste ječma (Hordeum sp.) i pšenice (Triticum sp.) te dvije vrste sitnosjemenih žitarica (Panicum sp. / Setaria sp.). Ostale nalaze možemo podijeliti u dvije skupine, a to su drvenaste biljke poput masline (Olea europaea) i trešnje (Prunus avium) te trave (Poaceae).

biljni makroostaci, biljni otisci na keramici, Liburni, Nadin-Gradina, organske primjese, starije željezno doba, vršidba, žitarice

nije evidentirano