hrvatski

Doprinos religijskog obrazovanja u promicanju (međureligijskog) dijaloga

Živimo u složenom društvu obilježenom pluralnošću, što ukazuje na mnoštvo različitih vjerskih i svjetonazorskih uvjerenja, životnih planova i kontekstâ koji daju specifični pečat našim društvima u vrijeme moderne i postmoderne. Pluralnost se nameće kao prilika i kao teret jer složena društvena situacija zahtijeva neka zajednička i univerzalna moralno-etička usmjerenja (neki autori ih nazivaju univerzalnom etikom ili svjetskim etosom). Svijetu je potreban etos koji će se suprotstaviti sve snažnijem «etičkom relativizmu». Nerazumijevanje, ignoriranje, suprotstavljanje, sukobi, nasilje, suparništvo i konkurencija stvarnosti su koje nas okružuju. I u međuljudskim odnosima vlada nerazumijevanje. Ono je uzelo maha u obitelji, na radnome mjestu, u profesionalnom životu, u odnosima pojedinaca, naroda i religija ; svakodnevna je pojava, sveprisutno je i planetarno, izaziva nesporazume i mržnju, potiče na nasilje i uvijek prati ratove (Morin, 2004.). U takvom složenom svijetu, obilježenom brojnim i raznim konfliktima, sve je potrebnija izgradnja i uspostava dijaloga radi suživota s drugima, često posve različitima. U tome posebnu ulogu ima odgoj i obrazovanje, unutar kojeg značajno mjesto zauzima religijsko obrazovanje (vjeronauk). Religijsko obrazovanje, bez obzira o kojem je modelu riječ, može i treba dati važan doprinos u promicanju kulture susreta, dijaloga i promicanja temeljnih vrjednota koje su svima zajednička civilizacijska baština.

međureligijski dijalog ; religijsko obrazovanje ; promicanje mira ; interkulturalnost

nije evidentirano