hrvatski

Obilježja govora osoba s Downovim sindromom

Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati neka obilježja spontanoga govora osoba s Downovim sindromom, kao i sposobnost ponavljanja rečenica različitih struktura i morfo-sintaktičke složenosti. Osnovna hipoteza bila je da će osobe s Downovim sindromom imati poteškoća na morfo- sintaktičkoj, leksičkoj i artikulacijskoj razini oblikovanja iskaza. U istraživanju je sudjelovalo pet osoba s Downovim sindromom u dobi od 17 do 29 godina (tri muške i dvije ženske osobe). Njihovi zadaci bili su prepričati svoj dan i opisati zadanu sliku, čime je dobiven spontani govor, te ponoviti rečenice različite sintaktičke strukture koje su prethodno čuli. Govor ispitanika zabilježen je audiosnimačem. U prikupljenim govornim uzorcima analizirale su se sljedeće kategorije: vrsta izgovornih pogrešaka, vrsta sintaktičkih pogrešaka, broj upotrijebljenih glagola u iskazu i prosječna dužina iskaza. Analiza je potvrdila postavljenu hipotezu kao i rezultate prethodnih istraživanja, prema kojima osobe s Downovim sindromom imaju gramatičke i artikulacijske poteškoće, a rezultati su pokazali i kako osobe s Downovim sindromom imaju u prosjeku kraću dužinu iskaza, izostavljaju tzv. gramatičke riječi (npr. prijedloge, veznike i sl.), česte su izgovorne pogreške te imaju poteškoća gramatički ispravno ponoviti rečenice složenije sintaktičke strukture.

Downov sindrom, spontani govor, ponavljanje rečenica, govorno-jezične poteškoće

nije evidentirano