hrvatski

Antički nadgrobni spomenici sa salonitanskih nekropola

Kako je Salona bila centar rimske provincije Dalmacije, sasvim je logično zaključiti da je bila iznimno razvijen i napučen grad. Tijekom vremena, slijedeći rimske trendove, a sukladno promjenama u načinu života, mijenjao se i ritual ukapanja, što se pak odrazilo na različite vrste nadgrobnih spomenika. Na početku su to stele, nešto kasnije are te na koncu sarkofazi koji su se za ritual inhumacije pokazali najpraktičnijim. Od kraja drugog stoljeća, sve rjeđe su se ljudski ostatci palili, a pepeo stavljao u urne. Taj ritual incineracije potiskuje kosturno ukapanje pokojnika koji su se polagali u sarkofage uglavnom u ležećem položaju. Prateći razvoj različitih kategorija nadgrobnih spomenika, mogu se grupirati i tipični motivi kojima se oni dekoriraju. Riječ je uglavnom o pogrebnim motivima poput erota s bakljama koji vode u podzemni svijet ili predstavljanje časti koji je pokojnik stekao u životu kao npr. vojničko postignuće, magistarsku funkciju, itd. Na stelama su uglavnom prikazani portreti pokojnika s pripadajućim nadgrobnim natpisom, dok su na arama, uz obvezno natpisno polje, uklesani figuralni i ornamentalni motivi vitica i akantusovog lišća. Na sarkofazima su scene razigranije i dinamičnije jer su oni površinski veći pa samim time ima više mjesta za obradu. Tako su prikazi na arama jednostavniji jer se tu pojavljuju samo pojedine figure u različitim pozama dok su na sarkofazima prikazane figure udružene u veće i razvijenije grupe. Sarkofazi su bili smatrani luksuznim proizvodima koje su sebi mogli priuštiti samo bogati pojedinci salonitanske zajednice.

Salona ; spomenici ; stele ; are ; sarkofazi ; nekropole

nije evidentirano