hrvatski

Formalno obrazovanje knjižničara-informatora: (ne)moguća misija

U ovom izlaganju autorice promišljaju o promjenama koje su nastupile u programima obrazovanja knjižničara, informacijskih stručnjaka, posredstvom tehnologija i korisničkih zahtjeva. Jedan od temeljnih predmeta na samom početku obrazovanja knjižničara u Zadru 2006. godine bio je - Informacijski izvori i službe I i II. Fokus predmeta bio je na važnosti obrazovanja korisnika a posebna pažnja bila je posvećena raznim oblicima usmjeravanja i poučavanja. Također, studenti su upoznati s tipologijama korisnika i istraživanjima korisničkog ponašanja. Dio predmeta bio je usmjeren na organizaciju i djelatnosti informacijske službe kao što su informacijski upiti, komuniciranje s korisnikom te kriteriji i načela vrednovanja mrežnih informacijskih usluga. Do današnjih dana, došlo je do velikih promjena u predmetima i strukturi studija. Nastavnici na Odjelu za informacijske znanosti u Zadru 2013. godine napravili su novi program uvažavajući velike promjene koje su se dogodile u organizaciji i poslovanju informacijskih ustanova a napose knjižnica. Tehnologija koja je postala neizostavni dio našeg društva u području knjižničarstva dobiva posebno mjesto. Međutim, promjene u poslovanju nastale su prvenstveno zbog sve sofisticiranijih i kompleksnijih korisničkih zahtjeva te promjena u ponašanju. Predmet Informacijski izvori i službe zahtijevao je temeljitu promjenu. S obzirom na veliki broj važnih, ključnih tema za knjižničarstvo koje su se poučavale u okviru tog predmeta, odlučeno je da će pojedine teme, koje su dotad bile okupljene u ovom predmetu, dobiti svoje mjesto u novom programu kao zasebni predmeti. Tako su se u novom programu našli predmeti kao što je Pretraživanje informacija, Organizacija i poslovanje informacijskih ustanova, Informacijski sustavi u obrazovanju, Uvod u studije o korisnicima informacija, Informacijsko ponašanje korisnika, Interakcija čovjek i računalo. Cilj takvog pristupa obrazovanju je razumijevanje korisničkih potreba i ponašanja te savladavanje vještina i kompetencija za kvalitetan rad u lepezi poslova koja se tradicionalno smatraju poslovima informatora. Današnji korisnici informacija žive u složenom informacijskom okružju koje je dominantno digitalno i obilježeno kontinuiranim promjenama u raznolikim načinima stvaranja, prijenosa i stjecanja informacija. Novi oblici interakcije s informacijama utječu na informacijsko ponašanje korisnika, posebno mladih. Generacije odrasle uz osobne prijenosne digitalne uređaje lako i brzo dolaze do informacija u različitim formatima, poput zvučnih zapisa i video uradaka, koji su im privlačni. Sadržaji stvoreni u zajednicama korisnika društvenih medija dodaju novu dimenziju digitalnim informacijama. U takvom okružju posjećivanje knjižnice može se činiti manje potrebnim i atraktivnim. S druge strane, sve su snažniji glasovi koji zagovaraju kritički odnos prema informacijama u javnosti, dok se knjižničarska zajednica već dugo bavi pitanjima pristupa, vrednovanja i korištenja informacija. Dokumenti posvećeni mladim korisnicima ističu da je pomaganje mladima u razvoju vještina informacijske pismenosti za korištenje digitalnih medija važna zadaća suvremenog knjižničara. Postavlja se pitanje kakvo obrazovanje može osigurati potrebne kompetencije i omogućiti budućim informacijskim stručnjacima da odgovore na ove izazove.

formalno obrazovanje, knjižničarsko obrazovanje, korisničko ponašanje, informacijska služba, informacijska pismenost

nije evidentirano