hrvatski

Paleografsko-diplomatička i heraldička analiza dviju grbovnica srednjovjekovne velikaške obitelji Gorjanskih

Unutar korpusa hrvatske heraldičke baštine zasebno mjesto zauzimaju grbovnice (litterae armales) velikaških obitelji. One – kako svojim brojem tako i svojim sadržajem i kvalitetom umjetničke izrade – čine važan i nezaobilazan segment u hrvatskoj heraldici, njezinu proučavanju i vrjednovanju u okvirima zapadne i srednjoeuropske heraldike. Za razliku od drugih heraldičkih realizacija, u vidu npr. kamenih ili keramičkih izvedbi grbova, ili pak onih zastupljenih u rukopisnim armorijalima, grbovnice kao diplomatička vrela pružaju najviše podataka te brojne i nadasve različite istraživačke perspektive (ponajprije, dakako, one heraldičke, a potom paleografske, diplomatičke, genealoške, sfragističke te povijesno-umjetničke, ali i filološke). U ovome izlaganju usmjerit ćemo se na paleografsko-diplomatičku i heraldičku analizu dviju grbovnica kojima se potvrđuje (obnavlja i obogaćuje heraldičkim elementima) grb velikaške obitelji Gorjanskih (de Gara). Ovi plemići, mađarskoga podrijetla, u drugoj polovici 13. stoljeća – zbog zasluga i vjerne službe – u posjed dobivaju Garu/Goru/Gorjan(e) u tadašnjoj Vukovskoj županiji koje tako postaje njihovo sijelo i izvorište familijarne denominacije. Spomenute grbovnice – koje su okosnica ovoga izlaganja – palatinu Nikoli II. Gorjanskom ml. (1366. – 1433.) – magnifi cus Nicolaus de Gara, /…/ regni Hungariae comes palatinus – izdao je u Parizu 26. ožujka 1416. ugarsko-hrvatski kralj i rimsko-njemački car Žigmund (Sigismund) Luksemburgovac (1368. – 1437.) te potom (zasebno) francuski kralj Karlo VI. Ludi (1368. – 1422.). Sama činjenica izdavanja grbovnice u isto vrijeme (s drukčijim datacijskim formulama u pogledu računanja početka godine: stilus nativitatis i stilus Gallicus), i to od dvojice različitih vladara kuriozitet je sam po sebi, ali koji dakako ima svoje historiografsko objašnjenje. Izvornici navedenih grbovnica danas se nalaze i čuvaju u Slovačkom nacionalnom arhivu (Slovenský národný archív) u Bratislavi (fond/zbirka: Archív rodu Zay z Uhrovca, sign. Fasc. C. Nr. 7. et 8.), a digitalizirane crno-bijele kopije s mikrofilma u Mađarskom državnom arhivu (Magyar Nemzeti Levéltár Országos Levéltára) u Budimpešti (sign. MOL DF 265783 i 265782). Iako su dvije grbovnice Gorjanskih u mađarskoj i hrvatskoj historiografiji već bile obrađivane te publicirane u diplomatarima, izostala je njihova temeljita paleografska analiza te diplomatička raščlamba, ali i heraldički opis u komparaciji s drugim grbovnicama toga doba. Uz navedeno u pisanoj će se verziji rada donijeti novo, kritičko izdanje latinskog teksta sukladno modernim egdotičkim načelima te hrvatski prijevod ovoga važnog heraldičkog spomenika velikaške obitelji Gorjanskih, a time i hrvatske heraldičke baštine prostora današnje Slavonije, Srijema i Baranje, tim više što je grb Gorjanskih svoj odraz našao i u suvremenom municipalnom grbu Općine Gorjani u Osječko-baranjskoj županiji.

srednji vijek, velikaška obitelj Gorjanskih, Gorjani, heraldika, grbovnice, paleografsko-diplomatička analiza, srednjovjekovni latinski jezik

Gorjani – mjesto, ljudi, identitet, baština, znanstveno-stručni skup. Organizator: Općina Gorjani. Suorganizatori: Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar« (Zagreb), Hrvatsko katoličko sveučilište (Zagreb), Hrvatski institut za povijest (Zagreb), Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (Zagreb), Hrvatski restauratorski zavod (Zagreb), Gorjani, 19. – 21. listopada 2022.