hrvatski

Genetska raznolikost i srodstveni odnosi hrvatskih autohtonih kultivara vinove loze

Vinova loza (Vitis vinifera L.) je najrasprostranjenija voćna vrsta u svijetu koja svojom ukupnom proizvodnjom nadmašuje sve ostale. Uzgaja se diljem svijeta, a čovjekov kulturni razvitak pratila je od njezine domestikacije u neolitičkom periodu, (8500 – 4000 god. pr.Kr.). Pretpostavlja se da je kultivirana, tj. europska vinova loza (Vitis vinifera ssp. sativa) udomaćena iz populacije divlje vinove loze (Vitis vinifera ssp. sylvestris) na Bliskom Istoku, od kuda se proširila po Europi, iako neka zadnja istraživanja sugeriraju da su se dva različita toka udomaćenja odvijala u istočnoj i zapadnoj Europi. Tijekom udomaćenja vršena je selekcija na svojstva bitna za njezin uzgoj i upotrebu ; poput vigora, dvospolnih cvjetova, sadržaja šećera, veličine bobice i strukture grozda. Iako je glavni izvor genetske varijabilnosti za nastanak novih kultivara (sorata) vinove loze spontana hibridizacija, njezino vegetativno razmnažanje utjecalo je na povećanu pojavu mutacija u somatskim stanicama i postalo je važno u nastajanju raznolikosti vinove loze. Kultivacija loze počela je tijekom neolitika, uzduž istočnih obala Crnog mora (Transkavkazija), ali arheološki nalazi sjemenki vinove loze sugeriraju da je 3.13. Genetska raznolikost i srodstveni odnosi hrvatskih autohtonih kultivara vinove loze loza u Europi bila rasprostranjena čak i ranije. Lakoća vegetativnog razmnožavanja pogodovala je širenju mnogih kultivara u različite regije svijeta. Kao posljedica toga neki kultivari imaju i do 100 sinonima (isti kultivar ima različita imena), a također, susreću se i brojni homonimi (isto ime za različite kultivare). Sinonimija, homonimija i pogrešno nazivlje, značajan je problem u preko 130 kolekcija vinove loze diljem svijeta. Rod Vitis raznolik je i obuhvaća 40 – 60 vrsta iz Azije, oko 25 iz Sjeverne Amerike i svega jednu vrstu iz Europe, plemenita vinova loza – Vitis vinifera L. Potonja je dominantna vrsta za uzgoj, dok se ostale vrste roda Vitis pretežno upotrebljavaju za oplemenjivanje podloga i stolnih kultivara, a u novije vrijeme i kao izvor gena u oplemenjivanju na otpornost, na ekonomski značajne gljivične bolesti. Procjenjuje se da postoji oko 6000 kultivara plemenite vinove loze, od čega je u komercijalnoj upotrebi manje od 400. Stoga je opstanak brojnih kultivara ugrožen, a većina kultivara Vitis vinifera L. danas se održava u kolekcijama germplazme.

vinova loza, autohtone sorte, genetska srodnost

nije evidentirano