hrvatski

Sustavna dijalektika ocjenjivanja u osnovnim školama – primjer Grada Zagreba

Na temelju istraživanjem dobivenih rezultata raspravlja se funkcionalnost ocjena kao jednoga od elemenata vrjednovanja. Koristi se specifičan dijalektički pristup povezan s elementima sistemske teorije. Dijalektika ove vrste očituje se u odnosu sistem/okolina u kojem sistem predstavlja strukturu školstva, dok okolinu označavaju akcijski elementi unutar/izvan/na rubu sustava (učenici, roditelji, nastavnici) – svi ovi elementi proučavaju se u njihovom odnosu prema ocjenama. Rezultati istraživanja upućuju na inflaciju odličnih ocjena. Naime, prosječna ocjena učenika koji su sudjelovali u istraživanju (od 2. do 8. razreda) iznosila je 4, 7. Na temelju statističkih podataka prikazuje se odstupanje od normalne distribucije frekvencija te se teorijski preispituju mogućnosti i izazovi sustava (s ovakvim profilom podsustava ocjenjivanja) u okvirima sve više rastuće disperzije znanja (pluralnosti) koju suvremeno (post)moderno društvo nosi za sobom. Isto tako, rad karakterizira kontekstualna širina koja uključuje stavove o cjelokupnoj situaciji stjecanja određenih ocjena u učionici te popratnih društvenih odnosa koje te ocjene konstruiraju. Sukladno navedenomu, preispitane su hipoteze o važnosti ocjena s obzirom na razred koji učenici pohađaju te stavova učenika o odnosu nastavnika prema učenicima s obzirom na ocjene koje učenik ostvaruje. Rezultati su pokazali visoku povezanost važnosti ocjena i razreda koji učenici pohađaju. Isto tako, pokazala se povezanost važnosti ocjena i stavova o nastavnikovom tretiranju uspješnih i manje uspješnih učenika. Sinteza teorijske analize i popratnih empirijskih podataka upućuje na gubitak smislenosti ocjena unutar sustava školstva u Republici Hrvatskoj. Ocjene kao formativni dio sustava obrazovanja nisu funkcionalno određene k evaluaciji znanja, već su postale svrsishodne same po sebi.

ocjene, prosjek ocjena, osnovna škola, sistemska teorija, dijalektika.

nije evidentirano