hrvatski

Imaginarij djetinjstva u romanu Zlatko Jagode Truhelke

U radu se analizira roman Jagode Truhelke Zlatko: roman jednog dječaka objavljen 1934. godine u izdanju Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima. U prvom je dijelu rada fokus na prilično ambivalentnoj književnokritičkoj i književnopovijesnoj recepciji samoga romana koju ćemo sagledati u kontekstu Truhelkina stvaralaštva u međuratnom razdoblju, kao i u kontekstu reprezentacijski prevladavajuće predodžbe koja se strukturira o hrvatskoj dječjoj književnosti 30-ih godina 20. stoljeća. S druge je strane Truhelkin roman zanimljiv iz više značenjskih perspektiva, posebice „složenih društvenih kodova“ (Majhut 2005: 385), kao i žanrovskog višeglasja, koje je ponudio. Hibridna, ali čvrsta realistična romaneskna struktura, s elementima obiteljskoga romana, romana o siročetu, pustolovnoga romana te značajnom emocionalnom karakterizacijom dvaju središnjih likova (posebice Zlatkove biološke majke Cvijete) nudi zanimljiv (disfunkcionalni) obiteljski kontekst u kojemu glavni junak ima čak tri majke i dva oca (na prostornoj relaciji Zagreb – Sarajevo značajnoga semantičkog potencijala). Zlatkova potraga za biološkom majkom ujedno je i potraga za vlastitim (dječjim) identitetom, ali i prilika aktualizacije izgubljenoga Cvijetina (majčinskog) identiteta. Pozadinski je imagem rata, retrospekcijski prizvan, posebice zanimljiv aspekt u konstruiranju središnjeg ženskoga lika (Cvijeta). Njegova je presudna uloga u oblikovanju obiteljskoga okruženja koji zatičemo, utječe na razvoj likova i njihovih postupaka. Stoga na ontemskoj razini romana, osim kršćanskoga svjetonazora, dominantne iscjeliteljske uloge obiteljskih odnosa te bezuvjetne povezanosti dvaju središnjih identiteta, iščitavamo i snažnu antiratnu poruku koja je ovjerena iskustvom prošlosti svakako usmjerena i ratnoj budućnosti koja se naslućuje.

Imaginarij djetinjstva, Jagoda Truhelka, Zlatko, predodžba 1930-ih, ideologija

nije evidentirano