hrvatski

Vitraji zagrebačke katedrale i osječke konkatedrale u svjetlu uloge slavonskog plemstva

Nakon potresa 1880. uslijedila je obnova zagrebačke katedrale pod vodstvom Hermana Bollea koja je radikalno izmijenila njen izgled, što je postalo predmet prijepora u krugu povjesničara umjetnosti, ali i šire javnosti. Obnova je obuhvatila i niz vitraja u svetištu katedrale koji su sredinom 19. stoljeća proizvedeni u Münchenu, gdje su obnovljeni nakon potresa te vraćeni u Zagreb. Odbor za obnovu katedrale odlučio je i na prozorima pokrajnjih lađa izraditi vitraje te pozvao hrvatsko plemstvo da se uključi u njihovo postavljanje. Vitraji su naručeni u Beču i Innsbrucku, a većinom su dovršeni do 1885., kada je katedrala otvorena za bogoslužja. U narudžbe vitraja za prozore sjeverne lađe uključili su se članovi slavonskih plemićkih obitelji Pejačević i Eltz, a ban Karlo (Dragutin) grof Khuen-Hedervary sa suprugom je donirao vitraj za prozor iznad južnog ulaza u katedralu. U izlaganju se iznose preciznije informacije o ulozi slavonskog plemstva u ovoj akciji, koja se stavlja u kontekst slične aktivnosti plemićkih obitelji kod postavljanja vitraja u osječkoj gornjogradskoj Župnoj crkvi Svetih Petra i Pavla (danas konkatedrali), posvećenoj 1900. godine. Angažman plemstva u izgradnji i opremi ovih crkava predstavlja primjer odnosa društvenih elita prema izgradnji i obnovi značajnih objekata – simbola nacionalne povijesti i kulture.

vitraji, zagrebačka katedrala, osječka konkatedrala, slavonsko plemstvoSKOG PLEMSTVA

nije evidentirano