hrvatski

Tragovi naseljenosti Kosinjske doline u prapovijesti i antici

Izuzetan strateški položaj na komunikaciji između Like i primorja i bogatstvo prirodnim resursima kao što su obilje vode i plodna zemlja, pogodovali su naseljenosti kosinjskog područja od pradavnih vremena. Arheološka iskopavanja i terenski pregledi potvrdili su intenzivnu naseljenost ovog područja već u brončanom i željeznom dobu kada na prostoru današnjeg Kosinjskog Bakovca, Gornjeg i Donjeg Kosinja te Lipova Polja nastaju prve gradine. Nakon uspostave rimske uprave u Iliriku, autohtone peregrinske zajednice organizirane su na principu administrativnih jedinica (civitates), čiji je teritorij precizno definiran i markiran postavljanjem međašnjih natpisa. Da je na kosinjskom prostoru u osvitu antike egzistirala peregrinska zajednica, čiji se stanovnici nazivaju Parentini, svjedoči tzv. Pisani kamen kraj vrela Begovača, jedinstveni međaš s natpisom uklesanim u živu stijenu visoko u vrletima Velebita. Parentini geografski i etnički pripadaju skupini zajednica &quot ; ovostranih&quot ; Japoda, koji su u izravnim kontaktima s Rimljanima rano romanizirani. Visoki stupanj romanizacije posebno se manifestira kod članova vladajuće elite, koji prihvaćaju epigrafsku praksu i pri komemoriranju svojih uglednika redovito naglašavaju da su postizanjem civiteta, preuzimanjem imenovanja, obnašanjem magistratura i na druge načine &quot ; postali Rimljani&quot ; . Navedeno potvrđuju epitafi uklesani na četvrtastim kamenim urnama, koje su kao spolije ugrađene u ogradni zid crkve sv. Ivana Krstitelja u Donjem Kosinju, gdje su komemorirani članovi vodećih romaniziranih porodica (Aurelii, Iulii i Septimii). Osobito je zanimljivo da su dvojica spomenutih (C. Iulius Secundus i P. Iulius Rufinus) bili članovi gradskog vijeća nekog municipija.

Kosinj ; prapovijest ; antika ; arheologija ; naseljenost

nije evidentirano