hrvatski

Prikaz kliničko-toksikoloških ispitivanja provedenih u Centru za kontrolu otrovanja u 10-godišnjem razdoblju

Cilj. Utvrditi za koje se štetne tvari i u kojim radnim uvjetima najčešće tražilo kliničko-toksikološko ispitivanje, kakvi su bili podaci o izloženosti dobiveni od poslodavca te dostupnost rezultata ispitivanja štetnosti u radnom okolišu. Ispitanici i metode. Pregledana je dokumentacija za izradu kliničko-toksikoloških mišljenja za sve pacijente upućene od liječnika medicine rada u desetgodišnjem razdoblju od 1992. do 2001. godine. Rezultati. Od 1992. do 2001. godine u Centru za kontrolu otrovanja izrađeno je ukupno 289 kliničko-toksikoloških mišljenja za procjenu izloženosti štetnim kemijskim tvarima iz radnog okoliša. U 138 slučajeva (47, 7%) podaci o izvršenim mjerenjima koncentracije štetnih tvari u radnom okolišu bili bi od prvorazrednog značenja za adekvatnu usporedbu potencijalno štetnog učinka i razine izloženosti. Većinom se radilo o izloženosti organskim otapalima tijekom proizvodnje i uporabe različitih boja, lakova, ljepila i razrjeđivača i to najviše u obućarskoj, kemijskoj i metaloprerađivačkoj proizvodnji. Na drugom je mjestu izloženost respiratornim iritansima najviše kod proizvodnje i prerade plastičnih masa i obradi metala. Međutim podaci o štetnostima u radnoj atmosferi bili su dostupni samo u 9 slučajeva odnosno u svega 3% od svih priloženih dokumentacija za izradu toksikološkog mišljenja. Zaključak. Izloženost organskim otapalima je karakteristična za velik broj radnih mjesta u industriji i maloj privredi u Hrvatskoj te je potrebno provesti cjelovitije ispitivanje o stvarnim razinama izloženosti i mogućnostima njihove kontrole. To je posebno značajno zbog toga što se u prijedlogu novog Pravilnika o maksimalno dopustivim koncentracijama (MDK) štetnih tvari u radnoj atmosferi preporuča prihvatiti europske smjernice kojima su snižene MDK za često korištena otapala kao što su: benzen sa 5 na 1 ppm, aceton sa 1000 na 500 ppm, cikloheksanon sa 25 na 10 ppm, etilacetat sa 400 na 200 ppm, etilenglikol sa 50 na 20 ppm, fenol sa 5 na 2 ppm, n-heksan sa 50 na 20 ppm i ksilen sa 100 na 50 ppm.

radna izloženost; organska otapala; maksimalno dopustive koncentracije

nije evidentirano