hrvatski

Autentičan jezik lutke i njeni komunikacijski kodovi u kazalištu lutaka

Rad se temelji na promišljanju jezika lutke, odnosno nastoji se sagledati čitav spektar komunikacijskih kodova koji su specifični upravo za lutku. Iako joj život daje lutkar, animator komunicira na drugačiji način u odnosu na glumca i njegovu komunikaciju s publikom. Komunikacija podrazumijeva sustav međusobno isprepletenih znakova putem kojih se informacija prenosi i opisuje određen kontekst gledatelju. Lutka komunicira na više nivoa, verbalno, neverbalno, kroz pokret, gestu, znak, ali i putem vizualnih kodova koji se tiču njene likovne determinacije. Mogli bismo reći da se tu radi o sinkretizmu različitih komunikacijskih kodova koji su vrlo suptilni i ovise o mnogobrojnim izvanjskim okolnostima, prije svega o odnosu lutke i animatora, a zatim lutke i publike. Unutar komunikacije s publikom, „verbalno najčešće pripada animatoru ili nekom nositelju zvuka“ (Paljetak, 2007), stoga se u ovom radu ne razmatra verbalna komunikacija, glas i govor koji lutkar „posuđuje“ lutki, već se nastoje opisati komunikacijski mehanizmi koji pripadaju specifično lutki i koji čine njen autentičan jezik.

komunikacija lutke, pokret, gesta, znak, likovna dramaturgija, tišina

nije evidentirano