hrvatski

Utvrđivanje granice pomorskog dobra de lege lata i de lege ferenda

Pomorsko dobro ima poseban pravni status u Republici Hrvatskoj. Predstavlja opće dobro, res extra commercium, dakle izvan je vlasničkog režima i njime po posebnim propisima upravlja Republika Hrvatska. Takva definicija pomorskog dobra, u koje ulazi i morska obala, ima velike posljedice na sveukupno njegovo korištenje, zaštitu i gospodarske aktivnosti koje se na pomorskom dobru moraju obavljati po posebnim propisima na temelju koncesije, odnosno koncesijskog odobrenja. Iako je, slijedom navedenog, utvrđivanje granice pomorskog dobra na terenu iznimno važno, u praksi ono ide iznimno sporo i samo na zahtjev – što dovodi do ozbiljne pravne nesigurnosti. Nakon trideset godina od svoje neovisnosti, Republika Hrvatska još uvijek nema precizno određenu granicu svog pomorskog dobra. Stoga je postojeći model određivanja granice pomorskog dobra na terenu potrebno osuvremeniti i postaviti cilj – određivanje granice pomorskog dobra na cjelokupnoj hrvatskoj obali, čime bi se pravno uskladilo stanje i povećala pravna sigurnost. Postojeća literatura o pomorskom dobru govori o pravnoj prirodi pomorskog dobra, određivanju granice, gospodarskom korištenju i drugom. Ovaj je rad, prije svega, posvećen problematici oko utvrđivanja granice pomorskog dobra na hrvatskom Jadranu jer je nedovoljno pisano o organizacijskim i procesnim preduvjetima koje je potrebno ispuniti kako bi se taj opsežan posao napokon mogao odraditi.

pomorsko dobro ; morska obala ; opće dobro ; Pomorski zakonik ; granica pomorskog dobra ; koncesije

nije evidentirano