hrvatski

Mate Ujević i gradišćanski Hrvati

Analizira se odnos i suradnja Mate Ujevića i gradišćanskih Hrvata 1930-ih godina. Suradnja Mate Ujevića s gradišćanskim Hrvatima, posebice Ignacom Horvatom, započela je u Zagrebu 1930. godine kada su na Ujevićev poziv na Euharistijski kongres u Zagrebu stigli, uz Ignaca Horvata, Slavko Marhold i Fridrik Alfons. Nakon prvog susreta u Zagrebu, Horvatu izlazi knjiga pripovijesti Gradišćanke 1930. godine u izdanju Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima (s pogovorom Mate Ujevića). S druge strane Ujevićeva Hrvatska književnost izlazi 1932. godine, u kojoj se referira na književnost Hrvata Bunjevaca i gradišćanskih Hrvata kao na integralan dio hrvatske književnosti. Poslije, 1934. godine, objavljena je i njegova minuciozna studija Gradišćanski Hrvati, koja je doživjela čak dva izdanja, također u izdanju Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu. Ujević u obje knjige ističe tješnju potrebu povezivanja matične domovine i zapadnougarskih (gradišćanskih) Hrvata. Izdvaja i recentne gradišćanskohrvatske autore dvadesetog stoljeća Karalla, Meršića Miloradića, Blaževića i Horvata, pritom se nadovezujući na prethodna istraživanja (Kukuljević-Sakcinski, Ljubić, Kurelac, Kuhač, Milčinović i dr.). Riječ je o novom okviru suradnje koju je inicirao Mate Ujević, a koja se očituje u nizu pokrenutih aktivnosti u kojima su se gradišćanski Hrvati oslanjali na matičnu kulturu.

Mate Ujević, gradišćanski Hrvati, Ignac Horvat, povijest hrvatske književnosti, 1930-te godine.

nije evidentirano