hrvatski

Svjetonazor i odgoj kritičkog mislitelja

U ovom radu krećemo od nekoliko pretpostavki koje ćemo pobliže razmatrati i na koncu dati neke smjernice s obzirom na njihovu ulogu u odgojno- obrazovnom sustavu. Pretpostavke su sljedeće: 1) kritičko mišljenje je poželjno unutar odgojno- obrazovnog procesa ; 2) racionalnost podrazumijeva kritičko mišljenje i obratno ; 3) svjetonazor može biti prepreka za podučavanje kritičkog mišljenja ; 4) kritičko mišljenje je moguće podučavati i vježbati ; 5) proces argumentacije doprinosi razvoju kritičkog mišljenja koje bi se trebalo odnositi na sve aspekte života. Odlučile smo se za određene definicije racionalnosti i kritičkog mišljenja od kojih polazi teza ovoga rada. Nadalje, želimo prikazati dva svjetonazora: teistički i ateistički kao moguće prepreke kritičkom mišljenju. Ovdje ne ulazimo u raspravu o tome koji je od spomenuta dva svjetonazora moguće racionalno opravdati, već nas zanimaju isključivo njihovi utjecaji na kritičko mišljenje, odnosno na podučavanje istog. Preciznije rečeno, bavimo se mogućnošću (ili nemogućnošću) podučavanja i njegovanja kritičkog mišljenja u odgojno- obrazovnim institucijama u kojima je određeni svjetonazor bar implicitno prisutan.

racionalnost, kritičko mišljenje, epistemologija religije, svjetonazor, teizam, ateizam, sekularizam

nije evidentirano