hrvatski

Analiza glavnog uzroka problema (Root Cause Analysis – RCA) u angažmanima interne revizije

U svim fazama obavljanja angažmana funkcije interne revizije, prije svega revizijskih angažmana, primjenjuju su odgovarajući alati i tehnike analize glavnog uzroka problema. Iako se analiza glavnog uzorka problema primjenjuje u mnogim područjima poslovanja izvan funkcije interne revizije i u brojnim djelatnostima, upravo se interna revizija smatra idealnom funkcijom za provođenje analize glavnog uzroka problema zbog njezine neovisnosti i objektivnosti, linija izvještavanja i općenito poznavanja cjelokupnog poslovanja i aktivnosti poduzeća. Analiza glavnog uzroka problema se može definirati kao proces identifikacije i utvrđivanja izvornog/ih razloga zbog kojeg/ih je određeni problem nastao, nasuprot jednostavnom identificiranju i izvještavanju o samom problemu. Međunarodni okvir profesionalnog djelovanja (engl. International Professional Practice Framework) te posebice njegov najznačajniji element – Međunarodni standardi za profesionalno obavljanje interne revizije, ne sadrže neposredno odrednice i zahtjeve prema kojima bi provođenje analize glavnog uzroka problem bilo obvezujuće u angažmanima interne revizije, no postoji više odrednica koje jasno upućuju na to da interni revizori moraju svoje zaključke i rezultate angažmana temeljiti na odgovarajućim analizama i procjenama. U tom kontekstu, posebno mjesto, ulogu i korisnost imaju tehnike i alati analize glavnog uzroka problema u angažmanima interne revizije koje trebaju biti na odgovarajući način planirane, odnosno trebaju biti dio programa rada angažmana. Naime, bez primjene odgovarajućih tehnika i alata analize glavnog uzroka problema, uz, naravno, timski rad i profesionalnu prosudbu internih revizora, najčešće nije moguće utvrditi razloge (uzroke) odstupanja stvarnog (činjeničnog) stanja utemeljenog na revizijskim dokazima i ispravnog stanja (kriterija) te ispravno formulirati revizijske nalaze a nakon toga i dati revizijske preporuke koje će biti ispravno usmjerene, uvjerljive, određene i konkretne, realne i izvedive te se u konačnici odnositi na uzroke problema a ne na simptome. Drugim riječima, davanje jednostavnih preporuka vlasnicima rizika (procesa) i višem menadžmentu u vidu rješavanja problema, no ne i njegovog glavnog uzroka, ne pridonosi dugoročnom povećanju uspješnosti poslovanja poduzeća. Konačno, akcijski planovi djelovanja menadžmenta utemeljeni na glavnom uzroku problema eliminiraju glavni uzrok koji je potaknuo nastajanje revizijskog nalaza. U ovom radu se obrađuju relevantne značajke analize glavnog uzroka problema, prikazuju mogućnosti njezine primjene za identificiranje i rješavanje glavnog uzroka neusklađenosti stvarnog stanja s ispravnim stanjem koje se analizira i procjenjuje u angažmanima interne revizije. Uz to, prikazuju se prednosti i nedostaci primjene analize glavnog uzroka problema u internoj reviziji. Nadalje, dan je prikaz odrednica Međunarodnih standarda za profesionalno obavljanje interne revizije koje su relevantne za analizu glavnog uzroka problema, kao i prikaz zahtjeva Provedbene smjernice 2320 – Analiza i procjena. Značajna pažnja u ovom radu posvećena je pregledu mogućih tehnika i alata analize glavnog uzroka problema s konkretnim primjerima primjene u angažmanima interne revizije.

proces interne revizije, revizijski nalazi i preporuke, Međunarodni standardi za profesionalno obavljanje interne revizije, analiza glavnog uzroka, analiza glavnog uzroka problema u internoj reviziji, alati i tehnike analize glavnog uzroka problema

nije evidentirano