hrvatski

Leaning Images. Čitajući Nastu Rojc i Anu Mušćet

Rad je posvećen umjetnici s kraja devetnaestog stoljeća, Nasti Rojc, koja egzistira na periferiji hrvatske umjetničke scene. U njezinom opsežnom dnevniku (1918. – 1919.) moguće je slijediti putovanja Habsburškom monarhijom i Balkanom, dovodeći ih u vezu sa Sebaldovim temama rata i biografijama, kroz čiji “čvrsti stisak” prodiru istraživanja povijesti, feminizma, fotografije i kolaža. Nastin “ušutkani glas” odjekuje u radu suvremene umjetnice Ane Mušćet, koja je u tehnici nefiksiranog kolaža stvorila intimne iskaze, privremeno spajajući materijale i tretirajući ih kao priliku za kontakt. Umjesto fotografiji imanentnog “hvatanja”, ona uzima dijelove fotografija i skica koje su ostale iza Rojc, ali i one prisvojene iz drugih izvora, tvrdeći da prošlost, događaji i činjenice ne postoje, nego samo interpretacija. Red stvari započet Autoportretom s puškom (1912.) Naste Rojc nastavlja se kompleksnom intertekstualnom interpretacijom u djelu Ane Mušćet, kao sklopom putopisa, činjenica, fikcije, slika i teksta. Narativ koji povezuje rad dvije umjetnice obilježen je pogledom „kroz nišan“, od kojih je jedan naslikan, a drugi izgovoren kao svojevrsna prijetnja. Fokus je na “naslanjajućim” slikama koje omogućuju proučavanje prošlosti i prirode propadanja i pada, gubitka i raspada.

Nasta Rojc, Ana Mušćet, mnogostrukost i modernizacija, nesvjesno, arheologija i krajolik, podsjećanje, monarhija

nije evidentirano