hrvatski

Odjeci reformacije i protureformacije / katoličke obnove u novijoj povijesti hrvatskoga glagolizma

Radom se ispituju odjeci 16-stoljetnoga hrvatskoga protestantskoga književnojezičnog projekta, praćena načelnom idejom pučkoga jezika u liturgiji, ali i protureformacijom / katoličkom obnovom afirmiranoga bosanskog jezika (ikavsko-štokavske stilizacije), u poslijetridentskoj novijoj povijesti hrvatskoga glagolizma. Njezinim su zastupnicima najprije reformatori glagoljske liturgijske knjige 17. i 18. stoljeća (F. Glavinić, I. T. Mrnavić, R. Leaković, I. Paštrić, M. Karaman, M. Sović i dr.), a potom i ćirilometodijanci druge polovice 19. stoljeća, u širem smislu – onodobni znanstvenici i praktičari zainteresirani za obnovu hrvatskih crkvenoslavensko-glagoljskih liturgijskih knjiga (I. Milčetić, V. Jagić, J. J. Strossmayer, F. Rački, D. A. Parčić, I. Črnčić i dr.). Koristeći se metodologijom povijesne sociolingvististike, istraživanje se usmjerava na manje poznata imena i književnojezične zamisli motrenoga razdoblja, među kojima su Atanazije Jurjević (Grgičević), muž učen i slovjenskim jezicima veoma vješt, i mletački tiskar Marco Ginammi, odnosno na pokusno sastavljanje misala glagoljskim slovima i bosanskim jezikom.

reformacija, katolička obnova, novija povijest hrvatskoga glagolizma

nije evidentirano