hrvatski

PAUL KUPELWIESER I TURISTIČKA ARHITEKTURA OTOČJA BRIJUNI /

U radu se sagledava odnos Paula Kupelwiesera, kao vlasnika i kao investitora, prema turističkoj arhitekturi otočja Brijuni. Kada je 1893. Kupelwieser kupio Brijune imao je 50 godina. Kako bi se razumio i sagledao odnos formirane ličnosti (inače s velikim znanjem o rudarstvu i metalurgiji) prema turističkoj arhitekturi bilo je potrebno osim turističke arhitekture Brijuna sagledati prilike u sredini iz koje je došao te turističke prilike na istočnoj obali Jadrana. S obzirom da je Paul Kupelwieser bio generalni i izvršni direktor željezare Witkowitze u Witkowizama (danas dio Ostrave) u vrijeme kada je ona doživjela najveći uzlet i da je to bila najveća željezara u Austro-Ugarskoj Monarhiji, zaključuje se da je on imao iskustvo za upravljanje velikim sustavom te osjećajem i smislom za angažiranje mladih, inovativnih i energičnih ljudi različitih struka. Uz povoljne društveno-ekonomske, kulturne i političke prilike Kupelwieser je u relativno kratkom vrjemenu (dvadeset pet godina) transformirao otočje Brijuni u samoodrživu poljoprivrednu i turistički ekskluzivnu destinaciju./The paper examines the attitude of Paul Kupelwieser, as the owner and as an investor, towards the tourist architecture of the Brijuni Islands. When Kupelwieser bought Brijuni in 1893, he was 50 years old. In order to understand the attitude of the formed personality (otherwise with great knowledge about mining) towards tourist architecture, it was necessary to look at the opportunities from which he came and the tourist occasions on the east coast of the Adriatic. Given that Paul Kupelwieser was the general manager of the ironworks Witkowitz in today's Ostrava at the time when it experienced greatest rise and that it was the largest ironworks in the Austro-Hungarian Monarchy, it can be concluded that he had experience managing of large system and feeling to engage young, innovative and energetic people of different professions. With favorable socio-economic, cultural and political opportunities, Kupelwieser transformed the Brijuni Islands into a sustainable agricultural and tourist-exclusive destination in a relatively short time (twenty-five years).

Paul Kupelwieser, turizam, turistička arhitektura, Brijuni, Eduard Kramer

nije evidentirano

njemački

PAUL KUPELWIESER I TURISTIČKA ARHITEKTURA OTOČJA BRIJUNI /

U radu se sagledava odnos Paula Kupelwiesera, kao vlasnika i kao investitora, prema turističkoj arhitekturi otočja Brijuni. Kada je 1893. Kupelwieser kupio Brijune imao je 50 godina. Kako bi se razumio i sagledao odnos formirane ličnosti (inače s velikim znanjem o rudarstvu i metalurgiji) prema turističkoj arhitekturi bilo je potrebno osim turističke arhitekture Brijuna sagledati prilike u sredini iz koje je došao te turističke prilike na istočnoj obali Jadrana. S obzirom da je Paul Kupelwieser bio generalni i izvršni direktor željezare Witkowitze u Witkowizama (danas dio Ostrave) u vrijeme kada je ona doživjela najveći uzlet i da je to bila najveća željezara u Austro-Ugarskoj Monarhiji, zaključuje se da je on imao iskustvo za upravljanje velikim sustavom te osjećajem i smislom za angažiranje mladih, inovativnih i energičnih ljudi različitih struka. Uz povoljne društveno-ekonomske, kulturne i političke prilike Kupelwieser je u relativno kratkom vrjemenu (dvadeset pet godina) transformirao otočje Brijuni u samoodrživu poljoprivrednu i turistički ekskluzivnu destinaciju./The paper examines the attitude of Paul Kupelwieser, as the owner and as an investor, towards the tourist architecture of the Brijuni Islands. When Kupelwieser bought Brijuni in 1893, he was 50 years old. In order to understand the attitude of the formed personality (otherwise with great knowledge about mining) towards tourist architecture, it was necessary to look at the opportunities from which he came and the tourist occasions on the east coast of the Adriatic. Given that Paul Kupelwieser was the general manager of the ironworks Witkowitz in today's Ostrava at the time when it experienced greatest rise and that it was the largest ironworks in the Austro-Hungarian Monarchy, it can be concluded that he had experience managing of large system and feeling to engage young, innovative and energetic people of different professions. With favorable socio-economic, cultural and political opportunities, Kupelwieser transformed the Brijuni Islands into a sustainable agricultural and tourist-exclusive destination in a relatively short time (twenty-five years).

Paul Kupelwieser, turizam, turistička arhitektura, Brijuni, Eduard Kramer

nije evidentirano