hrvatski

Polisemija i sinonimija u financijskoj terminologiji hrvatskoga jezika

Temu disertacije čine dva glavna problema usustavljivanju terminologije – polisemija i sinonimija, kojima se u radu pristupa sa deskriptivnog, sociokognitivnog aspekta pošto su se načela tradicionalne terminologije pokazala nedostatnima za njihov opis. Rad je započet teorijskim okvirom unutar kojega su pronađeni modeli za daljnju obradu. Definiran je položaj jezika struke kao podskupa općega jezika, a ne kao njegove inačice, što podrazumijeva da jezik struke podliježe istim pravilima kao i opći, uz dodatne karakteristike koje se odnose na posebnu domenu, govornike i komunikacijsku situaciju. Sociokulturna funkcija jezika očituje se u ovisnosti izbora termina o razini specijaliziranoga znanja govornika te o komunikacijskoj situaciji, što je u određenoj mjeri povezano i s ostvarenjem jezika struke u različitim funkcionalnim stilovima. Takvo viđenje specijaliziranoga diskursa bilo je podloga za istraživanje terminološke varijabilnosti ovisne o kontekstu. Istraživanje se temelji na vertikalnoj klasifikaciji jezika struke, pri čemu su se koristili tekstovi različite razine specijalizacije koji podrazumijevaju heterogenu skupnu govornika. Kao korpus za istraživanje su poslužili prijevodi tekstova financijske tematike. Provedena je terminološka obrada financijskoga nazivlja, pri čemu je ustanovljen velik broj anglicizama koji nemaju ekvivalenta u hrvatskom jeziku ili supostoje s domaćim ekvivalentom i time čine sinonimni par ili niz. Usporedbom frekvencije takvih sinonima u korpusima ustanovljeno je jesu li ovakva supostojanja opravdana ili je potrebno normirati nazive. Opravdanost sinonima očituje se u kognitivnoj motiviranosti njihova odabira u određenoj situaciji, što je vodilo odabiru sociokognitivne teorije u daljnjem proučavanju polisemije i sinonimije. Osim sinonimije, terminološkom obradom ustanovljeno je i postojanje polisemije u financijskoj terminologiji hrvatskoga jezika. Analizi polisemnih jedinica pristupa se s kognitivno-lingvističkoga aspekta utemeljenog na teoriji prototipa. Analizirane su strukture polisemnih jedinica općeg jezika, kao i strukture polisemnih jedinica jezika struke pri čemu se zamjećuju jednaki procesi koji dovode do polisemije, kao i jednaka struktura jedinica u općem jeziku i u jeziku struke. Različite značenjske nijanse aktualiziraju se u različitim kontekstima, što dokazuje višedimenzionalnost pojma i višeznačnost termina. Budući da polisemija predstavlja jedan od temeljnih prijevodnih problema, opisani su pokušaji njezina rješavanja u teoriji i praksi. Kognitivnolingvistički pristup potom je primijenjen na sinonimiju, pri čemu je u obzir uzeto govornikovo konstruiranje značenja koje se temelji na njegovom iskustvu i percepciji, zbog čega je i samo značenje podložno promjenama koje ovise o kontekstu. Na primjerima se pokazuje utječu li različite perspektive govornika, namjere priopćavanja i idealizirani kognitivni modeli na odabir određene terminološke varijante, što bi podrazumijevalo da je isti koncept moguće opisati sa različitih stajališta čak i ako taj koncept pripada domeni specijaliziranoga znanja. U drugom dijelu proučavanja sinonimije u terminologiji naglasak je stavljen na korpusnu analizu pri čemu se uočavaju procesi konceptualizacije na temelju kojih govornici odabiru određene terminološke i leksičke varijante i stavljaju ih u sinonimni odnos. Doprinos rada očituje se u naglasku na funkcionalnost i kognitivnu motiviranost polisemije i sinonimije u jeziku struke te u pristupanju tim fenomenima sa deskriptivnog, sociokognitivnog aspekta.

polisemija, sinonimija, financijska terminologija, sociokognitivni pristup, jezik struke, terminološke varijacije, teorija prototipa

nije evidentirano