hrvatski

Endodontsko liječenje maksilarnog postraničnog sjekutića s tri kanala: prikaz slučaja

Uvod: Endodontsko liječenje zubi s morfološkim anomalijima je komplicirano i često zahtijeva individualni pristup svakom slučaju. Gornji lateralni sjekutić je zub koji, nakon umnjaka, pokazuje najviše anomalija, a vrstu anomalije je često teško sa preciznošću odrediti. Prikaz slučaja: Pacijentica u dobi od 23 godine dolazi na Zavod za endodonciju upućena od strane oralnog kirurga za liječenje zuba 22. U anamnezi navodi da je zub trepaniran prije četiri godine i od tada je otvoren. Kliničkim pregledom se uočava otvoreni kavitet s karijesnim masama oko njega. Analiza CBCT snimke ukazuje da se radi o zubu s tri kanala i postojećom periapikalnom lezijiom. Usprkos postignutoj početnoj analgeziji nakon primjene anestezije, pacijentica je tijekom strojne obrade dva od tri kanala upozorila na bol. To je dalo naslutiti da je treći kanal koji nije obuhvaćen postojećim trepanacijskim otvorom vitalan. Odlučeno je da se napune obrađeni kanali, a da se treći, distalni kanal, ne uključi u endodontsko liječenje. Na kontroli nakon četiri mjeseca pacijentica je bila bez simptoma, test vitaliteta je bio pozitivan, a rtg snimka je pokazala cijeljenje periapikalne lezije. Zaključak: Temeljem ovog slučaja može se zaključiti da je svako endodontsko liječenje specifično i dozvoljava varijacije ovisno o stanju tkiva unutar endodontskog sustava. Međutim, iz ovog slučaja se može prepoznati važnost očuvanja vitalnosti zuba kad god je to moguće. Činjenica da je zub relativno malo destruiran karijesom usprkos tome što je otvoren četiri godine se može povezati s obrambenom ulogom vitalne pulpe u dijelu zuba koji nije bio zahvaćen lezijom.

Gornji postranični sjekutić ; Endodontsko liječenje ; Morfološke anomalije

nije evidentirano

engleski

Endodontic treatment of a maxillary lateral incisor with three canals: a case report

Uvod: Endodontsko liječenje zubi s morfološkim anomalijima je komplicirano i često zahtijeva individualni pristup svakom slučaju. Gornji lateralni sjekutić je zub koji, nakon umnjaka, pokazuje najviše anomalija, a vrstu anomalije je često teško sa preciznošću odrediti. Prikaz slučaja: Pacijentica u dobi od 23 godine dolazi na Zavod za endodonciju upućena od strane oralnog kirurga za liječenje zuba 22. U anamnezi navodi da je zub trepaniran prije četiri godine i od tada je otvoren. Kliničkim pregledom se uočava otvoreni kavitet s karijesnim masama oko njega. Analiza CBCT snimke ukazuje da se radi o zubu s tri kanala i postojećom periapikalnom lezijiom. Usprkos postignutoj početnoj analgeziji nakon primjene anestezije, pacijentica je tijekom strojne obrade dva od tri kanala upozorila na bol. To je dalo naslutiti da je treći kanal koji nije obuhvaćen postojećim trepanacijskim otvorom vitalan. Odlučeno je da se napune obrađeni kanali, a da se treći, distalni kanal, ne uključi u endodontsko liječenje. Na kontroli nakon četiri mjeseca pacijentica je bila bez simptoma, test vitaliteta je bio pozitivan, a rtg snimka je pokazala cijeljenje periapikalne lezije. Zaključak: Temeljem ovog slučaja može se zaključiti da je svako endodontsko liječenje specifično i dozvoljava varijacije ovisno o stanju tkiva unutar endodontskog sustava. Međutim, iz ovog slučaja se može prepoznati važnost očuvanja vitalnosti zuba kad god je to moguće. Činjenica da je zub relativno malo destruiran karijesom usprkos tome što je otvoren četiri godine se može povezati s obrambenom ulogom vitalne pulpe u dijelu zuba koji nije bio zahvaćen lezijom.

upper lateral incisor ; endodontic treatment ; morphological anomalies

nije evidentirano