hrvatski

Stribiligo Ilije Crijevića – prilozi za razumijevanje pjesničkog izraza

U latinskoj pjesmi Ilije Crijevića Super comoedia veteri et satyra, et nova, cum Plauti apologia nalazi se sveza stribiligo Illurica. Prikazuju se najvažniji doprinosi tumačenju te sveze u književnoj i općoj povijesti Dubrovnika između 1872. i 2007. Sveza je najčešće shvaćana kao izraz Crijevićeva stava prema upotrebi hrvatskog u Dubrovniku. Pritom je zanemarivana žanrovska pripadnost stihovanog uvodnog predavanja u kolegij o Plautu i okolnost da autor govori o odnosu triju jezika: latinskog, romanskog starodubrovačkog i hrvatskog. Većina interpretatora riječ stribiligo prevodila je netočno ; pokazujemo da ta latinska riječ od antike do renesanse označava isključivo "solecizam", nepravilno izražavanje. Sastavljajući Super comoedia... Crijević se inspirirao kratkom pjesmom koju je 1488. spjevao Angelo Poliziano ; ondje je Crijević mogao pročitati i riječ stribiligo u opreci prema "čistom maternjem govoru grada Rima". U dodatku donosimo Polizianovu pjesmu i dio Super comoedia... koji se odnosi na Plauta (56–175).

dubrovačka književnost ; povijest književnosti ; novolatinska poezija ; Ilija Crijević ; Angelo Poliziano ; novolatinska leksikografija ; renesansni humanizam ; humanistička škola ; jezična situacija

nije evidentirano