hrvatski

Uloga zaštitnih i rizičnih faktora u razvoju autonomne karijerne motivacije kod adolescenata

Autonomna karijerna motivacija (AKM) nov je konstrukt u području psihologije izbora zanimanja. Definiran je kao želja pojedinca da odabere karijeru zbog svog unutarnjeg interesa za sam proces izgradnje karijere, a ne zbog vanjskih okolnosti ili pritisaka. Konstrukt AKM-a proizlazi iz Teorije samodeterminacije, a definiran je kontinuumom različitih vrsta motivacije (internalna, identificirana, introjicirana-pozitivna, introjicirana-negativna, eksternalna i amotivacija). Dosadašnja istraživanja ukazuju da su više razine autonomne karijerne motivacije povezane s višim razinama profesionalne zrelosti te da AKM može objasniti dodatni varijabilitet pozitivnih karijernih ishoda povrh klasičnih mjera profesionalne zrelosti. S druge su strane istraživanja potvrdila važnost zaštitnih i rizičnih faktora za profesionalni razvoj adolescenata. Na osnovi njih je razvijen Model zaštitnih i rizičnih faktora koji predstavlja konceptualizaciju konstrukata iz osobne (npr. osobine ličnosti, temeljne samoevaluacije, školski uspjeh), relacijske (npr. roditeljska podrška) i situacijske domene (npr. sociekonomski status) koji mogu djelovati na razvoj karijere pojedinca. U ovom istraživanju pokušali smo utvrditi odnose između nekih zaštitnih i rizičnih faktora i razine autonomne karijerne motivacije na uzorcima učenika drugih (N=539) i trećih razreda srednjih škola (N=720). Korištena je Skala autonomne karijerne motivacije (Šverko i Babarović, 2019) koja mjeri navedene vrste motivacije iz kojih je formiran rezultat na kontinuumu autonomnog funkcioniranja. Kao mjere zaštitnih i rizičnih faktora korištene su osobine ličnosti (HEXACO-60 ; Ashton i Lee, 2009), Skala temeljnih samoevaluacija, (Judge i sur., 2003), Skala roditeljskih ponašanja u izgradnji karijere (Dietrich i Kracke, 2009) te kompozitne mjere sociokonomskog statusa obitelji i školskog uspjeha učenika. Različitim regresijskim modelima utvrđeno je da se oko 25% varijabiliteta autonomnog karijernog funkcioniranja može predvidjeti na osnovi zaštitnih i rizičnih faktora. Najvažnijim pozitivnim prediktorima autonomne karijerne motivacije pokazale su se temeljne samoevaluacije i osobine ličnosti – savjesnost i ekstraverzija, dok su negativni prediktori roditeljsko uplitanje i roditeljska neuključenost. U radu se dalje raspravlja o medijacijskoj ulozi temeljnih samoevaluacija u odnosu osobina ličnosti i karijerne motivacije te o stabilnosti dobivenih nalaza na uzorcima učenika i učenica te učenika gimnazijskih i strukovnih programa.

autonomna karijerna motivacija, zaštitni i rizični faktori, adolescenti

nije evidentirano