hrvatski

Obilježja proaktivne uključenosti budućih učitelja i nastavnika tijekom njihovog studija

Proaktivna uključenost (eng. agentic engagement) predstavlja vlastitu inicijativu učenika da poboljša proces i ishode učenja te da nastavne aktivnosti i okruženje za učenje učini više motivirajućim (Reeve i Shin, 2020). Proaktivna uključenost obično započinje kao jednostrani doprinos učenju koji se odnosi na učeničko postavljanje pitanja, izražavanje vlastitih interesa, sklonosti i razmišljanja, kao i davanje prijedloga za poboljšanje nastave. Kada navedene aktivnosti dovedu do promjena u poučavanju nastavnika, tada je odnos između učenika i nastavnika uzajaman te proaktivna uključenost postaje transakcijska što može dovesti do obogaćivanja iskustva učenja i pozitivnih obrazovnih ishoda. Proaktivna uključenost može biti i osobna koja se pojavljuje u individualnim zadacima koji nisu toliko vidljivi učiteljima i manje su istraženi. Prijašnja istraživanja su pokazala da proaktivna uključenost učenika dovodi do boljeg akademskog uspjeha i rasta motivacije te da mijenja okruženje za učenje tj. povećava podršku i poticanje motivacije od strane nastavnika. Dodatno, kako učenici postaju sve više odgovorni za proces učenja, proaktivna uključenost postaje sve važnija te predstavlja preduvjet za cjeloživotno učenja koje je u odrasloj dobi neophodno za profesionalni razvoj. Dosadašnja istraživanja nisu još razjasnila ključna obilježja koncepta proaktivne uključenosti te je potrebno istražiti različite manifestacije proaktivne uključenosti s ciljem boljeg razumijevanja strukture koncepta, kao i njegove uloge u učenju i razvoju profesionalnih kompetencija. Budući da je kvaliteta proaktivne uključenosti u učenju budućih učitelja važna za profesionalni razvoj, potrebno je istražiti prirodu proaktivne uključenosti u kontekstu obrazovanja učitelja. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi na koji način studenti učiteljskih i nastavničkih studija pokazuju proaktivnu uključenost u učenje u kontekstu svog studija. Odabrana je kvalitativna metodologija jer omogućuje dubinsko razumijevanje različitih iskustava i perspektiva te na taj način možemo bolje razumjeti prirodu konstrukta proaktivne uključenosti iz perspektive studenata. Provedeno je 14 polustrukturiranih intervjua sa studentima učiteljskog studija te nastavničkih studija matematike, fizike i geografije. Tematskom analizom utvrđene su karakteristične kategorije odgovora studenata koji ukazuju na različite načine na koji oni pokazuju vlastitu inicijativu u kontekstu studija. Dio kategorija vezan je uz poboljšavanje ishoda učenja te obuhvaća bihevioralni, kognitivni i motivacijski aspekt samoregulacije procesa učenja. Drugi dio kategorija usmjeren je poboljšanju kvalitete procesa učenja kroz obogaćivanje procesa učenja putem osobnog i transakcijskog doprinosa učenju. Kategorije vezane uz obogaćivanje procesa učenja usko su vezane uz početnu definiciju proaktivne uključenosti te možemo zaključiti da predstavljaju srž ovog konstrukta. Dobiveni rezultati doprinose boljem razumijevanju strukture koncepta proaktivne uključenosti te otvaraju pitanja vezana uz odnos konstrukta samoregulacije učenja i uključenosti u učenje.

proaktivna uključenost, obrazovanje učitelja, samoregulacija učenja

nije evidentirano