hrvatski

Kršćanski govor o Bogu - izazov našem vremenu. Kerigmatsko i parenetsko razmišljanje

Najprije se određuju neke osnovne značajke 'duha vremena' i načini na koje se on iskazuje. Radi se o svojevrsnom 'paklenom trojstvu' 'korisnog', 'jakog' i 'zlog boga'. To se nazire kroz sve ono što je na bilo koji način u stanju ovladati čovjekom ; nezajažljivo nastojanje oko zadovoljenosti svih ljudskih potreba, postizanje moći i vlasti od najintimnijih sfera ljudskog života pa sve do planetarne politike, te prisutnost patnje i zla uz iskustvo manjka Božje prisutnosti. Ta tri momenta prepoznajemo u Isusovim napastima u pustinji koje pokazuju svoju trajnu aktualnost. Ne manje aktualnima za navještaj o Bogu u naše vrijeme jesu riječi kojima Isus odbija Sotonu i afirmira Božju nedodirivu transcendenciju i prisutnost čovjeku, što se dakako najrječitije iskazuje upravo u njegovoj osobi. Zato se ističe važnost slušanja Božje riječi: tu je dana puna mjera ljudskosti i puna mjera razumijevanja Boga. Time je otklonjena napast 'korisnog boga' ; Bog je više od onoga što koristi čovjeku. Odatle druga značajka navjestiteljskog govora: on ne treba bježati od prezentiranja 'Božje slabosti' kako se ona očituje u Isusovom pranju nogu (Iv 13) i njegovom vazmenom otajstvu. Božja ljubav jedina je vrijedna da joj se čovjek pokloni. Otklanjajući 'jakog boga' vjernik otklanja i 'zlog boga': umjesto iskušavanja Božje vjernosti čovjek se ima uputiti putem uvijek većeg pouzdanja u Njega. Višestruko paraliziranom čovjeku našega vremena u Crkvi i izvan nje valja navijestiti radosnu poruku nade: 'Ustani i hodi!' Središnji moment kršćanskoga govora o Bogu, izazov vjernicima i onima koji misle da to nisu, jest upravo u novoj nadi koja je svanula čovječanstvu u Isusu Kristu: Bog je čovjekotražitelj (Lk 15), a njegova Crkva ima svjedočiti za tu istinu u riječi i djelu. Na ispitu je njezina odvažnost i uvjerljivost u buđenju i podržavanju nade.

Bog ; Krive predodžbe o Bog ; , Bog Isusa Krista ; Čovjek

nije evidentirano