hrvatski

Lokomotiva, peron, radijator. Opskrba hranom zagrebačkih beskućnika

U Hrvatskoj, prema nekim procjenama, živi oko dvije tisuće beskućnika, a gotovo polovina njih nalazi se u gradu Zagrebu. Nedostatak, neposjedovanje doma, koje je kao ključno obilježje života tih ljudi utkano u sam pojam (beskućništvo), ne znači samo neimanje fizičkog skloništa nego i nemogućnost zadovoljenja brojnih životnih potreba, kao što su, primjerice, potreba za hranom, odjeća, higijena itd. Djelomičan uvid u određene aspekte svakodnevnog života i problema s kojima se suočavaju beskućnici moguće je steći praćenjem rada različitih inicijativa i udruga koje zagrebačkim beskućnicima i socijalno ugroženim osobama pružaju različite vrste pomoći. U nekima od tih aktivnosti i same smo s vremenom postale angažirane, a posebno smo se, potaknute pitanjem što, kada, gdje i kako jedu zagrebački beskućnici, zainteresirale za jedan od punktova na kojemu razne inicijative, udruge i slična udruženja potrebitima dijele hranu. Riječ je o punktu koji se nalazi na Željezničkom kolodvoru u Zagrebu, a kolokvijalno ga se opisuje: prostor ispred pošte u Branimirovoj ili kod lokomotive. Na koji način i zašto prostor ispred pošte u Branimirovoj te svi pripadajući mu elementi (lokomotiva, peron, radijator) postaju značenjski bremenito mjesto pokušat ćemo opisati u izlaganju kroz preliminarna zapažanja i dojmove s terena ispunjenog izazovima koji neprestano pomiču granice poimanja kako razumijevanja života ljudi s ruba tako i samog istraživačkog postupka.

etnografija beskućništva, Zagreb

nije evidentirano