hrvatski

Je li Bog sličan? Lateransko pravilo govora o Bogu

U radu se raspravlja o teološkom značenju obrasca u kojem Četvrti lateranski koncil izražava svoje pravilo govora o Bogu stvoritelju: „inter creatorem et creaturam non potest tanta similitudo notari, quin inter eos maior sit dissimilitudo notanda – između stvoritelja i stvora ne može se ustvrditi tako velika sličnost, a da se između njih ne bi morala ustvrditi još veća nesličnost”. U prvom dijelu rada prikazana je središnja koncilska preokupacija koja se tiče kršćanske vjere: obraniti naučavanje vjere o trojedinom Bogu od katarskog krivovjerja i od krivog tumačenja Joakima iz Fiorea. Potom se u drugom i trećem dijelu tumači bliži kontekst pravila i daje njegovo teološko tumačenje. Na temelju stvaranja i onoga što Bog u Isusu Kristu čini za svoje stvorenje (čovjeka) smije se afirmirati da je stvor sličan stvoritelju, ali iz toga ne slijedi da je stvoritelj sličan stvoru. To proizlazi iz negativne formulacije pravila i iz njegova inzistiranja na „većoj nesličnosti” između njih. Ujedno je u tome vidljivo kako u čovjeka Bog otvara nove prostore govora koji transcendiraju znanstvenu verifikabilnost i signaliziraju ono neizrecivo. Kad se dakle govori o neizrecivom Bogu, onda se ne govori da bi se Boga izreklo, nego se govori da se ne bi o njemu samo šutjelo. Tako lateransko pravilo utvrđuje valjanost analognoga govora o Bogu. U tom govoru ono utvrđuje donju granicu ispod koje govor o Bogu ne smije pasti, ali ono također otvara slobodan prostor ne samo za „put izvrsnosti” koji se izvodi iz „puta nijekanja” nego i za prekoračenje govora o Bogu u govor Bogu, kako u molitvi šutnje, tako i u molitvi riječima.

Lateran IV., Bog, stvoritelj, stvor, govor o Bogu, analogija, pravilo, teologija

nije evidentirano