hrvatski

Logori Armije BiH u funkciji zatiranja nacionalnog identiteta Hrvata tijekom Domovinskoga rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.)

U radu se autori bave analizom funkcioniranja logora Armije BiH, koji su primarno bili u funkciji zatiranja nacionalnoga identiteta Hrvata, čije postojanje je bilo protivno odredbama međunarodnoga (ratnoga) humanitarnoga prava, odnosno 3. Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. Autori će u radu izvršiti cjelovitu analizu kriminogenoga djelovanja pojedinih pripadnika Armije BiH prema zarobljenim hrvatskim civilima i pripadnicima Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) tijekom najžešćih oružanih sukoba između Bošnjaka i Hrvata, odnosno tijekom Domovinskoga rata u BiH (1992.-1995.). Dijelu zapovijedane strukture Armije BiH prima metam je bio uništiti nacionalni bitak Hrvata u BiH, naročito na području srednje Bosne i drugim bosanskohercegovačkim područjima gdje oni nisu predstavljali apsolutnu većinu. Naime, pojedini bošnjački zapovjednici ponašali su se da područje na kojima su Hrvati stoljećima obitavali terra nullius, odnosno ničija zemlja na kojoj oni mogu etničkim čišćenjem, prema svome nekom „prirodnom pravu“, napraviti državu isključivo sastavljenu od pripadnika bošnjačkoga naroda. U radu je korištena metoda deskripcij, povijesno- narativna metoda, metoda analize sadržaja, metoda sinteze, metoda brojenja/nabrajanja i metoda oralne (usmene) povijesti. Prema dostupnim podatcima za 23 općine, odnosno 331 logoru Armije BiH bilo je zatočeno 14 444 Hrvata, od toga broja 10 386 civila i 4.098 pripadnika HVO-a. U logorima su ubijena 632 Hrvata, a njih pedeset je ubijeno na ritualan način od strane pripadnika postrojbe El Mudžahid koja je bila sastavljena od radikalnih mudžahedina, stranca i bosanskohercegovačkih Muslimana, a djelovala je u sastavu 3. korpusa Armije BiH.

logori, Armija BiH, Hrvati, HVO, Bosna i Hercegovina

nije evidentirano