hrvatski

Izgradnja prehrambenog suvereniteta i prehrambenog građanstva u Hrvatskoj

Važnost prehrambenog suvereniteta i prava građana da sami odaberu prehrambene sustave koji su u skladu s njihovim željama i vrijednostima prepoznala je i Europska unija. U okviru Zelenog plana kojim Unija nastoji ostvariti zelenu tradiciju ključno mjesto ima strategija “Od polja do stola”. U njezinu je fokusu poticanje organskog uzgoja koji pozitivno utječe na bioraznolikost, otvaranje novih radnih mjesta i privlačenje mladih poljoprivrednika. Pandemija bolesti COVID-19 i rat u Ukrajini dodatno su ukazali su na krhkost uobičajenih opskrbnih lanaca i preveliku ovisnost o uvozu u cijeloj Europi. Stoga ne čudi da jača diskurs o prehrambenom suverenitetu, koji zagovara jačanje lokalne poljoprivrede i ekonomije (u skladu s vrijednostima zajednice) kao jedini ispravan način postizanja prehrambene sigurnosti. U Hrvatskoj već desetak godina postoji pokret poljoprivrede potpomognute zajednicom (PPZ), pokrenut odozdo. Nedavno su i pojedine jedinice lokalne uprave uvidjele prednosti tog pristupa te su i same osnovale kratke lance opskrbe (v. Bagarić 2021). U takvim inicijativama odozgo ekološki moment nije prioritet kao što je, u pravilu, kod inicijativa odozdo, poput PPZ-a. Neosporno je da, neovisno o modalitetu osnivanja, kratki lanci opskrbe potiču izgradnju hrvatskog prehrambenog suvereniteta. Na temelju empirijskog istraživanja u Istri i Slavoniji, analizirat ću ranjivost tog pokreta, prvenstveno s obzirom na variranje entuzijazma i angažmana kupaca, ekonomsku situaciju, projektno financiranje, ali i globalne nesigurnosti. Rezultati ukazuju na potrebu dodatne edukacije kupaca, odnosno na nužnost aktivne izgradnje osviještenog prehrambenog građanstva.

prehrambeni suverenitet, prehrambeno građanstvo, Hrvatska

nije evidentirano