hrvatski

Oblikovanje lektirne paradigme u Hrvatskom jeziku

Školsku lektiru hrvatski jednojezičnici određuju kao "beletrističke tekstove koje su prema školskom programu učenici dužni pročitati" (Šonje 2000: 537). Lektira se, u onom značenju u kojemu je razumijemo danas, dakle kao utvrđeni popis najčešće književnih naslova za izvanškolsko čitanje, u osnovnoškolskim programskim dokumentima javlja razmjerno kasno, tek 70-ih godina 20. stoljeća. Ipak, izvanškolsko je čitanje cjelovitih tekstova pod različitim nazivima - kao privatna ili domaća lektira - bilo integralnim dijelom gimnazijske nastave književnosti već od 19. stoljeća, što se može potvrditi u učevnim osnovama i onodobnoj stručnoj periodici. Pritom su se oblici školske lektire pod utjecajem različitih čimbenika u gimnazijskoj i osobito u osnovnoškolskoj nastavi, s vremenom mijenjali do postupna oblikovanja lektirne paradigme kakvu poznajemo danas. Izlaganje donosi pregled koncepcija školske lektire u nastavi Hrvatskoga jezika na različitim odsječcima obrazovne okomice i to od uvođenja nastavnog predmeta u srednjoškolski odgojno-obrazovni sustav sredinom 19. stoljeća do danas.

Hrvatski jezik ; lektira ; koncepcije školske lektire

nije evidentirano