hrvatski

Kompeticija vs. kooperativnost halogenskih veza I···O(morf) i I···Cl–M u kokristalima koordinacijskih spojeva cinka i bakra(II)

Posljednjih desetak godina istraživanja halogenskih veza u metaloorganskim kokristalima usmjerena su na kristale koji sadrže neutralne organske donore halogenske veze (u pravilu perhalogenirane spojeve) i neutralne metaloorganske jedinke, koordinacijske spojeve metala koji sadrže akceptorske skupine. Istraživanja takvih sustava mogu se podijeliti u tri smjera: prvi smjer obuhvaća kelatne koordinacijske spojeve s npr. karbonilnom skupinom na periferiji iminskog liganda, s kisikovim atomima acetilacetonatnih liganada, ili s piridinskim dušikovim atomima na periferiji acetilacetonatnog liganda, u drugom smjeru ulogu akceptora imaju neutralne molekule koordinirane na metal, kao što su morfolin i tiomorfolin, dok treći pristup uključuje halogenide koordinirane na metalni centar organometalnog ili koordinacijskog spoja gdje halogenid ima ulogu akceptora halogenske veze. U ovom istraživanju pripravljeni su koordinacijski spojevi cinka i bakra(II) koji kao moguće akceptore halogenske veze posjeduju morfolinski fragment lociran periferno na ligandu i kloridne ione vezane izravno na metalni centar. Koordinacijski spojevi pripravljeni su iz metalnih klorida i imina dobivenih kondenzacijskom reakcijom 2-piridinkarbaldehida ili 2- acetilpiridina s aminoetilmorfolinom. Literaturno poznati spojevi okarakterizirani su difrakcijom rentgenskog zračenja u polikristalnom uzorku, a novopripravljeni difrakcijom rentgenskog zračenja u monokristalnom uzorku. Pripravljeni koordinacijski spojevi kokristalizirani su s komercijalno dostupnim donorima halogenske veze (supstitucijskim izomerima dijodtetrafluorbenzena i 1, 3, 5- trijod-2, 4, 6-trifluorbenzenom) u polarnim protičnim otapalima. Dobiveno je i strukturno okarakterizirano 11 kokristala. U svim kokristalima molekule se povezuju halogenskim vezama, pri čemu su u najvećem broju slučajeva (7 kokristala, 64 %) istovremeno akceptori halogenske veze i morfolinski kisikov atom i kloridni ligand. U tri kokristala dominanta je samo halogenska veza I···Cl–M, dok je u jednom kokristalu dominantna samo halogenska veza I···O(morf). Prema navedenome može se zaključiti da se morfolinski kisikov atom pokazao kao koristan i kompetitivan akceptor kloridnom ligandu vezanom na metalni centar pri čemu je omogućeno povezivanje molekula u složene supramolekulske arhitekture.

halogenska veza ; metaloorganski kokristali ; koordinacijski spojevi

nije evidentirano