hrvatski

Klinički izazovi imedijatnog postavljanja implantata

Imedijatna implantacija podrazumijeva postavljanje implantata kao dio istog kirurškog postupka tijekom kojeg je izvršena ekstrakcija zuba. Tradicionalni protokol Bränemark grupe je podrazumijevao 12-mjesečni period cijeljenja nakon ekstrakcije do implantacije. Koncept prezervacije alveole rezultirao je idejom imedijatnog postavljanje implantata. Oblikovanje kao i očuvanje alveolarnog nastavka je ovisno o stalnoj prisutnosti zuba. Pacijenti s dugačkim i uskim zubima imaju gracilniji alveolarni nastavak te time i veću vjerojatnost za vestibularnom fenestracijom ili dehiscencom korijena. Serijske ekstrakcije i potom mobilno-protetska sanacija bezubosti značajno doprinose redukciji volumena al- veolarnog grebena. „Bundle Bone” jest opće prihvaćen naziv za kost koja najuže omeđuje alveolu prosječne debljine 0, 8 mm, vezana je i ovisna o zubnom tkivu i ima krvnu opskrbu iz parodonta, te se nakon ekstrakcije zuba neizbježno resorbira. Resorpcija je najizraženija bukalno, jer 2-3 mm najkoronarnije koštane strukture čini sama “bundle bone”. Alveolarni nastavak nakon ekstrakcije zuba neizbježno atrofira i imedijatno postavljanje dentalnih implantata ne može spriječiti taj prirodni proces. Mogući gubitak bukalne kosti uokolo implantata dovodi do gingivne recesije i posljedične ekspozicije metalne površine koja predstavalja, ne samo estetski, već i medicinski problem. Stoga se preporuča postavljanje implantata dublje i palatinalnije/lingvalnije u svježu postekstrakcijsku alveolu da bi se na taj način postigla primarna stabilnost i zaobišao problem koji uzrokuje gubitak bukalne kosti. Implantat bi trebao biti postavljen što bliže uz stijenku postojeće alveole. Koštana/mekotkivna augmentacija se nameće kao rješenje u svrhu poboljšavanja stabilnosti koštanih i mekotkivnih struktura uokolo implantata na duži vremenski period. Imedijatna implantacija inače rezultira visokim postotkom preživljavanja implantata od 93.9% do 100%. Ona predstavlja kompleksan zahvat te je poželjan kliničar s dugogodišnjim iskustvom i pažljiv odabir kliničkih slučajeva koji je ključan za uspjeh u smislu procjene estetskog rizika. Kroz pojedine slučajeve imedijantne implantacije, posebno u molarnoj, premolarnoj i na kraju estetskoj zoni, te serijske implantacije, prikazat ćemo indikacije i ukazati na faktore rizika uz sve prednosti i nedostake toga postupka.

dentalni implantati ; imedijatna implantacija ; premolar

nije evidentirano

engleski

Clinical challenges of immediate dental implant placement

Imedijatna implantacija podrazumijeva postavljanje implantata kao dio istog kirurškog postupka tijekom kojeg je izvršena ekstrakcija zuba. Tradicionalni protokol Bränemark grupe je podrazumijevao 12-mjesečni period cijeljenja nakon ekstrakcije do implantacije. Koncept prezervacije alveole rezultirao je idejom imedijatnog postavljanje implantata. Oblikovanje kao i očuvanje alveolarnog nastavka je ovisno o stalnoj prisutnosti zuba. Pacijenti s dugačkim i uskim zubima imaju gracilniji alveolarni nastavak te time i veću vjerojatnost za vestibularnom fenestracijom ili dehiscencom korijena. Serijske ekstrakcije i potom mobilno-protetska sanacija bezubosti značajno doprinose redukciji volumena al- veolarnog grebena. „Bundle Bone” jest opće prihvaćen naziv za kost koja najuže omeđuje alveolu prosječne debljine 0, 8 mm, vezana je i ovisna o zubnom tkivu i ima krvnu opskrbu iz parodonta, te se nakon ekstrakcije zuba neizbježno resorbira. Resorpcija je najizraženija bukalno, jer 2-3 mm najkoronarnije koštane strukture čini sama “bundle bone”. Alveolarni nastavak nakon ekstrakcije zuba neizbježno atrofira i imedijatno postavljanje dentalnih implantata ne može spriječiti taj prirodni proces. Mogući gubitak bukalne kosti uokolo implantata dovodi do gingivne recesije i posljedične ekspozicije metalne površine koja predstavalja, ne samo estetski, već i medicinski problem. Stoga se preporuča postavljanje implantata dublje i palatinalnije/lingvalnije u svježu postekstrakcijsku alveolu da bi se na taj način postigla primarna stabilnost i zaobišao problem koji uzrokuje gubitak bukalne kosti. Implantat bi trebao biti postavljen što bliže uz stijenku postojeće alveole. Koštana/mekotkivna augmentacija se nameće kao rješenje u svrhu poboljšavanja stabilnosti koštanih i mekotkivnih struktura uokolo implantata na duži vremenski period. Imedijatna implantacija inače rezultira visokim postotkom preživljavanja implantata od 93.9% do 100%. Ona predstavlja kompleksan zahvat te je poželjan kliničar s dugogodišnjim iskustvom i pažljiv odabir kliničkih slučajeva koji je ključan za uspjeh u smislu procjene estetskog rizika. Kroz pojedine slučajeve imedijantne implantacije, posebno u molarnoj, premolarnoj i na kraju estetskoj zoni, te serijske implantacije, prikazat ćemo indikacije i ukazati na faktore rizika uz sve prednosti i nedostake toga postupka.

dental implants ; immediate implantation

nije evidentirano