hrvatski

Religijski dodiri i veze Bugara i Hrvata na primjeru štovanja svetaca. Kult sv. Petke (Venerande) na prostoru srednjovjekovne i ranonovovjekovne Dalmacije i Hrvatske

Na temelju razmatranja relevantne literature kao i objavljenih i neobjavljenih vrela, u prvome redu diplomatičkih i privatno-pravnih isprava, biskupskih vizitacija, hagiografskih izvora, hagiotoponimije i vizualnih izvora, u radu se nastoji rekonstruirati prisutnost kulta sv. Paraskeve (Petka ; Veneranda) na područjima srednjovjekovne i ranonovovjekovne Dalmacije i Hrvatske, kroz koje se oblike manifestirao i koliko je, u religioznom kontekstu, bio značajan za stanovništvo područja na kojemu se ova svetica štovala (Dubrovačka nadbiskupija, Kotorska biskupija, Hvarska biskupija, Žumberak i drugdje) tijekom srednjeg i ranoga novog vijeka. Svetu Petku iz Epivata (iz prve polovice 11. st.) bugarski je narod štovao od srednjega vijeka, kada je car Ivan Asen II. tridesetih godina 13. stoljeća prenio njezine relikvije iz Carigrada u svoju prijestolnicu u Trnovo. Petkin kult bio je izrazito značajan kako za religioznu povijest bugarskoga naroda, tako i za ostale narode pravoslavne vjeroispovijesti na Balkanu, jer se tijekom kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka ukorijenio i na prostoru Rumunjske (Moldavije), Srbije, Albanije i Grčke. Iz činjenice da se svetka Petka u spomenutom razdoblju štovala i na području Dalmacije i Hrvatske proizlazi da su Bugari i Hrvati kroz povijest imali i jaku religioznu povezanost u kontekstu štovanja istih svetaca.

sv. Paraskeva (Petka ; Veneranda), kult, vita, hagiotoponimija, crkve, dvooltarske crkve, Dalmacija, Boka kotorska, Hrvatska, srednji vijek, rani novi vijek, ekumenizam

nije evidentirano