hrvatski

Utjecaj nano i ionskog cinka na razvoj smeđe krastače

Smeđa krastača, Bufo bufo, je jedna od najraširenijih europskih vrsta vodozemaca, prisutna na različitih tipovima staništa. Iako nije ugrožena vrsta, brojnost nekih populacija je u opadanju. Jedan od uzroka je izloženost različitim ksenobioticima koji završe u okolišu, poput nanočestica (NČ). U našem istraživanju ispitivali smo djelovanje tri koncentracije (1 mg/L, 10 mg/L and 30 mg/L) nano i ionskog oblika cinkovog oksida (ZnO) na embrionalni i ličinački razvoj jaja smeđe krastače (30 jaja ; tri ponavljanja za svaki tretman) i usporedili smo ih s kontrolnom skupinom. Istražili smo djelovanje na nekoliko parametara vezanih uz veličinu (masa, duljina tijela, duljina repa), te neke biomarkere povezane s metaboličkim aktivnostima. Odredili smo količinu proteina, lipida i ugljikohidrata, te aktivnosti acetilkolinesteraze (AChE) i laktat dehidrogenaze (LDH). Naši rezultati su pokazali da nano ZnO jače djeluje na parametre vezane uz veličinu jedinki. Oba oblika, i nano i ionski ZnO su slično djelovali na aktivnosti AChE i LDH, kao i na ukupnu količinu ugljikohidrata. Ionski oblik je jače djelovao na sadržaj proteina i lipida of nano oblika. Ovi podaci su u skladu s dosad zabilježenim rezultatima kod drugih istraživanih vrsta, te potvrđuju različite mehanizme djelovanja ova dva oblika ZnO.

ZnO nanočestice ; Bufo bufo ; Anura ; Amphibia ; biomarkeri

nije evidentirano