hrvatski

(Ne)pismenost u Vojnoj krajini uoči njezina razvojačenja 1871.

"Ljekovita moć knjiga" koja je tema ovogodišnje Noći knjiga ne može se 'osloboditi' bez vještine i sposobnosti čitanja, a pismenost se pak ne može postići bez obrazovanja. To je, takoreći, zakon spojenih posuda. Kako je "put u pakao popločen dobrim namjerama", tako je zapravo "put k sreći, blagostanju i boljoj budućnosti popločen dobrim knjigama", a taj put počinje upravo u osnovnoj školi. Danas se obavezno osnovnoškolsko obrazovanje uzima zdravo za gotovo, a nepismeni čine tek 0, 8% stanovništva. No, još ne tako davno, taj je postotak bio znatno veći usprkos činjenici da je prvo ozbiljnije uređenje odgojno-obrazovnog sustava u Hrvatskoj Kraljevini započeto još za vrijeme carice Marije Terezije. Polazeći od pretpostavke da su opismenjeni krajišnici bolji vojnici i korisniji seljaci, ta je školska reforma provedena s više žara i većom disciplinom na prostoru Vojne krajine nego u preostalom dijelu Hrvatske. Koje su temeljne značajke vojno-krajiškog školskog sustava i kako se on odrazio na razinu (ne)pismenosti tijekom sto godina provedenih reformi?

Vojna krajina ; uprava ; školstvo ; nepismenost

nije evidentirano