hrvatski

Rakovički ustanak: neuspjela petodnevna revolucija za samostalnu Hrvatsku

Ustanak u Ogulinskoj pukovniji Vojne krajine koji je započeo 7. listopada 1871. i neslavno završio četiri dana kasnije, bio je jedini pokušaj u stoljetnoj hrvatskoj povijesti da se revolucionarnim prevratom ostvari povijesno pravo Hrvata na ujedinjenu i suverenu državu. Uspjeh svakog plana ili projekta u prvom redu ovisi o odabiru pravog mjesta i pravog trenutka za njegovu realizaciju. Upravo zbog toga je važno razmotriti ključna pitanja zašto je ustanak planiran u Vojnoj krajini, odnosno Rakovici i zašto je odabrana jesen 1871. godine? Jesu li Eugen Kvaternik i njegovi suborci odabrali i pravi trenutak? Revolucija kakvu su oni planirali mogla je uspjeti samo ako bi naišla na široku potporu stanovništva. Što veće nezadovoljstvo i što manje za izgubiti, to veći izgledi za uspjeh. Sudeći prema nalazima sudske istrage koja je provedena odmah nakon ustanka, on zapravo nije unaprijed bio osuđen na propast kako se često tumači u historiografiji relevantnoj za tu temu. Tijekom prva dva dana čak nije bilo neizgledno da će ustanak izaći iz lokalnih okvira i pretvoriti se u širi revolucionarni pokret. Postojale su tada, naime, još uvijek okolnosti koje su ustanicima išle na ruku. Prvi i najvažniji bio je faktor iznenađenja. Najviši vojni i politički krugovi u Zagrebu i Beču uhvaćeni su takoreći na spavanju. Čak ni austrijska tajna policija nije naslućivala što se spremalo. Zatim valja uzeti u obzir da je Beč s jednim do dva dana kašnjenja primio vijesti o ustanku što je, naravno, moglo imati važne reperkusije za određivanje, delegiranje i provođenje djelotvornih protumjera. Što je pošlo po zlu i spriječilo Eugena Kvaternika da postane svojevrsnim 'hrvatskim Garibaldijem'?

Habsburška Monarhija ; Vojna krajina ; Ogulinska pukovnije ; Broćanac ; Rakovica ; Eugen Kvaternik ; Ante Rakijaš ; Petar Vrdoljak ; Rade Čuić ; Franjo Josip I. ; ustanak

nije evidentirano