Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 123510

Procjena utjecaja barotraume uha na radnu sposobnost letača


Koenig, Stjepan
Procjena utjecaja barotraume uha na radnu sposobnost letača 2003., magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb


Naslov
Procjena utjecaja barotraume uha na radnu sposobnost letača

Autori
Koenig, Stjepan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
05.06

Godina
2003

Stranica
83

Mentor
Mustajbegović, Jadranka

Ključne riječi
Radna sposobnost; Barotrauma uha; Letači
(DODATI work-ability; barotrauma??; pilots)

Sažetak
Osnovni cilj istraživanja je bio utvrditi utjecaj barotaume uha na radnu sposobnost letača. U tu svrhu potrebno je bilo ispitati utjecaj potencijalnih čimbenika rizika na razvoj barotraume uha na procjenu privremene i trajne nesposobnosti letača nakon doživljenog barotraumatskog poremećaja uha: dob letača, kategorija zrakoplova, faza leta, vremenske prilike, mehaničke zapreke disanju, vazomotorne i sezonske alergije te akutne prehlade. Temeljem dobivenih rezultata cilj je bio predložiti najprikladnije terapijske postupke, razviti obrazac prve pomoći te predložiti najučinkovitije preventivne mjere. Metode istraživanja i statističko-analitičke metode su primjerene istraživanju: u istraživanju su promatrani 221 letač u razdoblju od 12 mjeseci. Za njih 36 koji su doživjeli barotraumatski poremećaj uha uzeti su podaci o fazi leta, vremenskim prilikama tijekom leta i tipu zrakoplova. Otorinolaringološki pregled uključio je audiometriju i timpanometriju. Po završenom liječenju, uvidom u zdravstvene kartone dobio se podatak o trajanju liječenja, a pregledima podaci o pojavi provodne nagluhosti i tinitusa. Statističko-analitičke metode su također primjerene istraživanju: u obradi podataka izračunata je i prikazana deskriptivna statistika rezultata, a primijenjeni su postupci za analizu tablica kontigencija, odnosno u bivarijatnom slučaju &#967 ; 2 test za nezavisne događaje, a u multivarijatnom slučaju analiza korespondencije. Rezultati su dokumentirani sa 16 tablica i 16 slika. Promatrana je skupina od 221 letača koji su upravljali različitim letjelicama: 119 nadzvučnim zrakoplovima, 41 komercijalnim zrakoplovima i 61 helikopterima. Svi su letači bili muškarci, prosječne dobi 33 godine (raspon 22 &#8211 ; 50), podjednake dobi na sva tri tipa zrakoplova (&#967 ; 2=16, 35 ; df=8 ; p>0, 05). Barotraumatski poremećaj uha pojavio se u 36 ispitanika (16, 29%), što je zbog specifičnosti letačkog zanimanja značajna učestalost. Dob ispitanika niti tip zrakoplova nisu utjecali na pojavu barotraume uha (&#967 ; 2=3, 69 ; df=4 ; p>0, 05 odnosno &#967 ; 2=0, 43 ; df=2 ; p>0, 05). Poremećaj se češće javljao u zimskim mjesecima (&#967 ; 2=11, 22 ; df=4 ; p<0, 01) i češće pri slijetanju (&#967 ; 2=9 ; df=1 ; p<0, 01). Najčešći uzrok bile su akutne prehlade (58, 3% &#967 ; 2=28, 22 ; df=3 ; p<0, 01). Znatno češće su nađeni unilateralni nego bilateralni nalazi (&#967 ; 2=7, 11 ; df=1 ; p<0, 01) s najčešćim otoskopskim nalazom zamućenog (&#967 ; 2=18, 70 ; df=2 ; p<0, 01), uvučenog bubnjića (&#967 ; 2=5, 44 ; df=1 ; p<0, 05). Svi su ispitanici nakon doživljenog barotraumatskog poremećaja imali na prvom pregledu provodnu nagluhost uglavnom praćenu tinitusom. Najviše ih je imalo tinitus u niskim frekvencijama (50%), tinitus srednjih frekvencija 11, 1% i visokih frekvencija 25%, dok je 13, 9% ispitanika bilo bez tinitusa (&#967 ; 2=13, 56 ; df=3 ; p<0, 05). U najvećem broju slučajeva liječenje je trajalo do 5 dana, a znatno rjeđe do 10 odnosno 15 dana (&#967 ; 2=10, 17 ; df=2 ; p<0, 01). Najviše je dana liječenja utrošeno na liječenja barotraumatskih poremećaja koji su bili posljedica akutnih prehlada (&#967 ; 2=18, 06 ; df=6 ; p<0, 05). Poslije liječenja broj ispitanika s tinitusom se znatno smanjio (&#967 ; 2=78, 44 ; df=3 ; p<0, 01). Međutim, u 4 ispitanika je trajno zaostao tinitus i to u jednog ispitanika na niskim frekvencijama (od 250 do 1000 c/s), u jednog na srednjim frekvencijama (od 1000 do 4000 c/s) dok su dva ispitanika imala tinitus na visokim frekvencijama (> 4000 c/s). Zaključci. Sukladni su s rezultatima i logično izvedeni iz rasprave. Rezultati istraživanja pokazuju da barotrauma uha u letača utječe na njihovu privremenu i trajnu radnu nesposobnost. Kategorija zrakoplova niti dob letača nemaju utjecaja na njen nastanak. Češće nastaje u zimskim mjesecima, pri slijetanju zrakoplova. Najčešće je povezana uz akutne respiratorne infekcije gornjih respiratornih putova. Znatno se češće javljaju unilateralni barotraumatski poremećaji uha sa zamućenim, uvučenim bubnjićem. Timpanometrijski je utvrđena povećana učestalost narušene funkcije Eustahijeve tube. Svi su ispitanici nakon doživljenog barotraumatskog poremećaja imali na prvom audiometrijskom pregledu provodnu nagluhost i gotovo svi tinitus. Poslije liječenja tinitus je zaostao u četiri ispitanika 4/36 (11, 1%), što ima za posljedicu trajnu promjenu radne sposobnosti. Najviše dana liječenja utrošeno je na ispitanike u kojih je nastanak barotraume uha povezan s akutnom prehladom. Jednostavnim i dostupnim mjerama prevencije (letači s akutnim prehladama ne smiju letjeti ; upotreba lijekova za dekongestiju nosne sluznice) značajno bi se smanjili i/ili otklonili nepotrebni socijalni (gubitak radne sposobnosti letača) i gospodarski (naknade za bolovanja i promjene radnog mjesta) problemi. Prevencija obuhvaća uz mjere zaštite i mjere unapređenja zdravlja letača: upoznavanje letačkog sastava s čimbenicima rizika za nastanak te postupcima za sprečavanje razvoja barotraumatskog poremećaja, poznavanje svih postupaka za ukazivanje samopomoći, prepoznavanje medicinskih stanja koja mogu otežati normalnu ventilaciju Eustahijeve tube te osnovne principe djelovanja i primjene lijekova za dekongestiju nosne sluznice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0108332

Ustanove
Medicinski fakultet, Zagreb